Florens Hartman (Florence Hartmann), novinarka i bivša portparolka Haškog tribunala, prije nekoliko dana boravila je u Sarajevu. Bila je to prilika za intervju s njom. Ona se u razgovoru za „Dnevni avaz“ prisjetila prvih dolazaka u Sarajevo, govorila o Bosni i Hercegovini generalno kao državi u koju uvijek dolazi s velikim oduševljenjem.
Šta Florens Hartman radi u Sarajevu ovih dana?
- U Sarajevo dolazim redovno svake godine barem jedanput ako ne i tri puta. Uvijek da vidim svoje prijatelje i da osjetim grad. Ovog puta sam uspjela dovoljno rano da dođem da budem za "Bookstan" koji je fantastičan događaj. Njegovo deveto izdanje, ako ne griješim, nadam se da će se nastaviti bez obzira što vlasti nemaju dovoljno vremena i volje da se bave kulturom. Ali je vrlo važno da Sarajevo ostane grad kulture u smislu živuće kulture, ne samo one velike izložbe sa velikim umjetnicima, nego nešto gdje će se svako osjećati pozvan da svrati, poput "Bookstan" festivala. To je Sarajevo kakvo volim, takvo Sarajevo sam uvijek voljela i za mene je to uvijek grad života i fešti, jer sam upoznala Sarajevo između Olimpijade i rata.
Kamin i gitara
Kada ste prvi put došli u Sarajevo?
- Ja sam došla na skijanje prije rata kada je Jahorina bilo jedno malo mjesto gdje su svi tadašnji poznati pjevači dolazili na planinu i završavali su oko kamina sa gitarom u ruci. Jedne godine sam tako došla i ostala malo duže. Mogla sam tako raditi, iako tad nije bilo kompjutera kao danas i nije bilo tako skupo. Zbog lošeg vremena, jedan dan drugarica mi je predložila da posjetimo Sarajevo. Posjećivali smo te diskoteke koje su bile na fakultetima, „Kuk“, te na Filozofskom fakultetu.
Kada je počeo rat u Sarajevu aprila 1992. godine, znala sam taj ambijent, gdje se šta nalazilo. Grad koji je imao najveći broj kafića u bivšoj Jugoslaviji. Sarajevo je bilo jako živo i ja kao novinarka koja je bila u glavnom gradu te bivše države, znači u Beogradu, koji je važio za jako živ grad, što je i bio, ali je i Sarajevo isto tako. Zagreb nije tako bio živ ili sam manje poznavala njega ili je dio centralne Evrope, a mi kao Francuzi smo latini, neki južnjaci, više volimo ovaj mentalitet. Sarajevo se i tokom opsade borilo i uspijevalo koliko je moglo, ali i objektivno više nego što je moglo u tim okolnostima, da sačuva život i kulturu grada. Sarajevo se izborilo za tu pozitivnost i životnu inventivnost prije rata, i uspjelo je sačuvati to i tokom rata a nije zamrlo poslije rata.
Mislite li da se Sarajevo „zatvorilo“, da li je sad drugačije?
- Ne, nije isto. Volimo Sarajevo zato što smo vezani za grad. Ali da budemo iskreni, neću to uvijek javno govoriti, iako sam počasna građanka Sarajeva od 2015. godine, tako da ne znam da li mi to daje pravo da ne kritikujem ili mi taj status daje pravo da kritikujem. To je problem svakog grada. Sarajevo ne smije da se provincijalizuje, to je glavni grad jedne države koja se mora još boriti za svoje postojanje jer postoji politički program da nestane, da se izbriše Bosna kao navodno i Jugoslavija, a sve je obratno. Bosna je postojala prije Jugoslavije. Tako da mora da bude jaka. Možda sam malo netolerantna prema gostima koji dolaze iz kultura koji su previše pokriveni za ljetne temperature, ali nije lijepo ako Ferhadija postane istočna ulica, a „Zelene beretke“ zapadna. A Radićeva kulturna ulica. Ali nemojmo zaboraviti da sve kulturne institucije u sistemu, naprimjer Zemaljski muzej i svi drugi muzeji, da ne nabrajam, ili Nacionalna i univerzitetska biblioteka, više nemaju potporu države. To je način uništavanja duha, ali je to dio politike uništavanja države. Kultura je način kako se boriti protiv agresije. Političari se tim neće baviti. Ekstremna desnica u Francuskoj se neće baviti kulturom već nekulturom koja će biti oružje mržnje, a to nije kultura. Sarajevo je bilo mnogo više kulturni centar prije i tokom opsade nego sad. Nije obrazovanje da jedna partija ili religija kaže kako se čita historija.
Kakva je budućnost BiH u Evropskoj uniji?
- Evropska unija je jedino riješenje za ovaj kontinent. Kada nije postojala Evropska unija, postojale su tenzije i ratovi i bile su težnje da se stvaraju nedemokratske imperije. Procesi u Evropskoj uniji, prvo ekonomski pa i politički, još nisu završeni. Ona je još u fazi koja nije završena. Još se razmatra da li je EU otvorena bračna zajednica ili pravi brak. Ali ovih procesa se ne treba bojati.
BiH treba ući u evropsku porodicu
Kakvo Vi vidite rješenje za Bosnu i Hercegovinu?
- Bosna je dobar primjer kako mirovni sporazumi mogu da budu izvor nestabilnosti. Mir treba da stavi tačku na politike koje su dovele do rata. To se desilo sa Njemačkom. Puno ljudi su ostali narcisti nakon rata, ali nove generacije su to prevazišle. Po meni je bilo najbolje riješenje, bez obzira na to što ne bi bili ispunjeni ekonomski kriteriji. To se moglo rješavati. Bosna je trebala prva ući u Evropsku Uniju uz starateljstvo. A ono što se nikad ne priča – Bugarska i Rumunija ušle su zbog strateških razloga. Evropa nema nikakav osjećaj za geopolitiku. Evropa je problematična sama zbog sebe, bez obzira na svoju kulturu i istoriju, ona nije savladala neke probleme. Nisu razumjeli da prvo treba Bosna biti u EU jer samo tako neće biti ideologije i programa na ovim prostorima i nema ubijanja. Ako je Bosna u Evropskoj uniji, niko ne bi imao bilo kakve teritorijalne pretenzije na nju. Granice bi postojale, ali bi i nestale jer bi bila u jednoj porodici.
