Iako se već tri decenije nastoji predstaviti bošnjačkom biračkom tijelu da je Turska njen najveći prijatelj, praksa ih je mnogo puta demantovala.

Sve se zasniva na jednom neosmanističkom konceptu brige za bivše kolonije, gdje je interes od toga imao mali broj ljudi. Prije svega koristi je imao Bakir Izetbegović, koji je imao lične prijateljske odnose sa predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoanom, ali korist za građane je bila skoro pa nikakva.

Dovoljan pokazatelj je robna razmjena između ove dvije zemlje, koja pokazuje da je redovno Turska u vrhu liste zemalja od kojih se najviše uvozi, ali ne i kada je riječ o izvozu u tu zemlju.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH za period od januara do oktobra prošle godina skoro šest puta se više uvozi robe iz Turske, nego što se izvozi u tu zemlju.

Poseban tretman

To pokazuje da i turski kapital nije naročito razvijen u BiH, jer sigurno da bi bar nešto od toga što je turski kapital proizveo ovdje trebalo da ode u Tursku.

Iako često vlada percepcija da BiH ima poseban tretman kod Turske, to apsolutno ničim u praksi nije potkrijepljeno. Tome svjedoči i tema koju smo obrađivali prije nekoliko dana da su hiljade ljudi iz BiH kupovale nekretnine u Turskoj kako bi dobile lične karte za privremeni boravak, no mnogi su ostali bez njih zbog pojačanih mjera te države s ciljem smanjivanja broja stranaca.

Erdoanova izjava da su Bošnjaci u njegovom amanetu bila je izjava podrške, ali nova pravila pokazuju maćehinski odnos. Ovakav tretman samo doprinosi udaljavanju naroda koji su nekada dijelili duboke veze. Prema nekim procjenama, oko 10.000 ljudi iz BiH kupilo je stanove samo u Alanji, što iznosi oko milijardu eura investicija!

Nije sporno da Turska, kao i bila koja druga država, provodi svoji migracionu politiku na način koji želi, ali ukoliko je neka država prijateljska, ona može biti izuzetak od toga pravila.

Još jedna od bruka koju godinama BiH priređuje Turska je miješanje u njenu unutrašnju politiku na način da svakoga sa adresom u BiH ko kritikuje vlasti u Turskoj naziva „gulenovcem“ i u više navrata je tražila od vlasti u BiH da im ih izruči.

Tako je Erdoanov režim tvrdio da su neke škole i univerziteti u Sarajevu bliski Fethulahu Gulenu. O njihovom utjecaju govori i slučaj star nekoliko godina da je profesor sa jednog tog univerziteta Alija Lafičolu dobio Plaketu Grada Sarajeva, a svega 15 dana kasnije mu je oduzeto.

"Lov na vještice"

Jasno je da se to pretvorilo u „lov na vještice“, odnosno u obračun sa svakim neistomišljenikom u stilu najgorih totalitarnih režima, a to je na kraju rezultiralo i time da BiH u Turskoj već mjesecima nema ambasadora.

Tako Turska nije dala agreman Kadriji Hodžiću da postane ambasador jer je prije osam godina kritikovao odluku da se oduzme plaketa Aliji Lafičoluu nazivajući to na način da se BiH pretvara u Erdoanov pašaluk.

Nakon toga je predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović odustao od Kadrije Hodžića i predložio Mirsadu Čolaković. Iz Predsjedništva BiH su za portal „Avaza“ potvrdili da je ona dobila agreman, no da još uvijek traju pripreme za njeno preuzimanje funkcije, tako da BiH od trenutka kada je Adis Alagić napustio funkciju ambasadora nema ambasadora u toj zemlji, a otpravnik poslova obavlja poslove.

Ne treba zaboraviti ni slučaj studenta iz Gradačca Selmira Mašetovića, koji je uhapšen 2018. godine pod sumnjom da je dio pokreta Fethulaha Gulena. On se tek nakon skoro godinu agonije uspio vratiti u BiH.

Još jedna bruka Turske se desila prošle godine, kada su ministru odbrane Zukanu Helezu, mimo svih procedura i njegovih ovlaštenja, dali spisak ljudi za koje smatraju da su gulenovci, a da stvar bude gora na njemu se našao i Alija Kožljak, šef kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.

Očigledno je da se iz ovih nekoliko slučajeva samo pokušavaju iskoristiti odnosi sa BiH kako bi se ostvario politički cilj Turske.

Da Turskoj zaista nije stalo do BiH, svjedoči i najava predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana iz septembra 2022. godine da će građani BiH moći u Tursku putovati samo sa ličnim kartama. 20 mjeseci nakon toga od te mjere nema ništa, a interesantno je da je ista najavljena i za Srbiju nekoliko mjeseci prije toga i počelo se brzo sprovoditi.