Davanje zelenog svjetla Bosni i Hercegovini za otvaranje pregovora sa EU je prilika koja došla slučajno, a ne zbog napora koje su vlasti poduzele. Lokalni političari moraju raditi puno, usvojiti reforme i pronaći rješenja razgovorom i kompromisom, rekao je u Danu uživo N1 televizije poslanik Zelenih u Bundestagu Boris Mijatović.

Ovih dana u posjeti ste Bosni i Hercegovini. Kako vam izgleda trenutna politička situacija u našoj zemlji? Retorika političara je zaoštrena, a građani u strahu od eventualnih sukoba…

Postoji razlika između retorike vodećih političara i građana koje sretnem na ulici u BiH. Mnogi ljudi me pita o šansi za pristupanje EU, kako da iskoristimo tu šansu? Ljudi ovdje vole fudbal, žele ući u EU i pokušavaju da zabiju gol, ako mogu tako reći fudbalskim rječnikom. Na ulicama i Sarajeva i Banje Luke to pitaju i pokušavam odgovarati njima.

Jeste li očekivali drugačiji razvoj situacije, nakon zelenog svjetla iz Brisela za BiH, kada je riječ o otpočinjanju pregovora sa EU? Jeste li očekivali više optimizma i evropski zamah?

Ta prilika je došla slučajno, a ne zbog napora koje su vlasti poduzele. Puno je situacija koje se trebaju raspraviti iz prošlosti, ali već šest sedmica je prošlo od odluke da se da zeleno svjetlo za otvaranje pregovora i ljudi jedva čekaju da taj proces otpočne. Vidio sam mnogo političara u zemlji koji nemaju odgovore na ta pitanja nego skrenu s te teme. Najvažnije pitanje je kako zemlju povući naprijed u pravcu EU. Puno ljudi iz BiH ima rodbine u EU, znaju kakav je život u Njremačkoj, Švedskoj, kako se može raditi na političkom noviou i traži se od političara ovdje da tako rade.

Aktuelna kriza u BiH uzrokovana je najavom usvajanja Rezolucije o Srebrenici u UN. Iznenađuju li vas reakcije u RS i Srbiji, kada je riječ o ovoj rezoluciji?

Nažalost, ne. Jer znam kakvi su ti vodeći političari kao zadnjih 20 godina. Desili su se stravični zločini 90-ih godina i moramo se razriješiti s tim pitanjima. U Sarajevu sam pričao s grupom ljudi koji se sjećaju grupe Židova iz Drugog svjetskog rata koji su deportovani. Moramo se sjećati historije da bismo mogli preuzeti odgovornost za budućnost, zato mora postojati taj dan sjećanja koji bi nam pomogao da pričamo o tome šta se desilo 90-ih. Ako to ne uradite, onda ćete nositi teret prošlosti. Dan sjećanja nije tu da bi bio kamen spoticanja nego podsjetnik da se to više nikada ne desi. I to je nešto što moramo učiti našu djecu, da se mogu osloniti na vladavinu prava i pravnu državu, da svi radimo na tome da ovdje vlada pravna država, vladavina zakona, mir i to je obećanje iz EU i zbog toga se treba raditi na danu sjećanja koji se treba usvojiti u UN.

Za političare koji su dio vlasti u RS i Srbiji sporno je što je Njemačka jedan od predlagača ove Rezolucije. Kako to komentarišete?

Ovaj prijedlog ne dolazi samo od Njemačke nego i drugih zemalja kao što su Ruanda i Čile. Iskusili smo u svojoj vlastitoj prošlosti teške zločine i moramo o njima pričati kako bismo oh u budućnosti prevernirali. Ono što imamo danas nije savršen svijet, ali svi se moramo boriti za slobodu i mir. Dan sjećanja u Srebrenici je takav da moramo reći da se genocid desio, osam hiljada i nešto ljudi je ubijeno, znamo im imena i matične brojeve. Stotine hiljada ljudi je bilo u opsadi u Srajevu više od tri godine, moramo pričati o tome i zločinima 90-ih. Ne možemo napredovati u budućnost ako u potpunosti ne poznajemo našu prošlost.

Već mjesecima traje tihi rat vlasti u RS i Kristijana Šmita, koga u Banjoj Luci ne priznaju kao visokog predstavnika u BiH. Nerijetko se stiče utisak da Šmit ne uživa ni punu podršku kada je riječ o EU. Kako Bundestag gleda na njegovu ulogu ovdje?

Uloga visokog predstavnika potiče iz Dejtonskog sporazuma. PIC je odgovoran za tu poziciju i zbog toga je on tu. Sve dotle dok on radi na jačanju mira i ove države mi ga podržavamo. Naravno da se može reformirati Dejtonski sporazum, ali to je na ljudima u BiH da izmijene onda i Ustav i Aneks IV Dejtonskog sporazuma.

Iako je dugo bila protivnik proširenja EU, Njemačka je ipak dala podršku BiH u martu, kada je to bilo najpotrebnije. No, koliko su domaće vlasti spremne da ubrzano krenu ka EU, ili sve ostaje na riječima i praznim obećanjima?

Želim da BiH postane članica EU kao i cijela regija. Trebamo reforme u EU također, ali proces proširenja je nešto na čemu radimo naporno. Nisam samo ja u Bundestagu, tu je jako puno ljudi koji rade na ispunjavanju tog puta. Od lokalnih političara očekujemo isto da rade puno. Mi radimo puno da bismo iskoristili sve šanse. Postoje masa reformi kako biste došli na tržište i prodavali svoju robu, a vi još niste spremni jer niste ispunili uslove koji su postavljeni pred BiH. Kada to uradite, onda možete ubrzate proces. S političarima pričamo kako možemo pronaći rješenja, ne da skrećemo s teme i da pričamo o desetom. Lokalni političari ako žele u EU, karte su na stolu i hajmo otvoreno pričati o tome.

Bez obzira otvaranje pregovora sa EU, građani BiH i dalje napuštaju ovu zemlju. Najčešća odrednica je Njemačka. No, mnogi su stava da uslovi za pridošlice više nisu kakvi su nekada bili. Kako vi vidite tu situaciju?

Njemačka nije zemlja gdje teče med i mlijeko, nije to raj. To je mjesto gdje morate jako puno raditi, zapeti i da volite ono što radite. I ako volite to što radite možete postati bolji, napredovati i uspjeti. Ali mi smo pod prijetnjom ruske agresije i po međunarodno pravo. Međutim imamo i mlade ljude koji su zbunjeni dezinformacijama na raznim društvenimi mrežama. Jako puno je izazova širom svijeta. U Njemačkoj imamo problem s nedovoljnim brojem stanova, visokim satnarinama i to su izazovi na kojima mi kao vlada moramo da radimo. Demokratija se rađa iz razgovora i kompromisa. Problemi koji stoje pred vama zahtijevaju razgovore i kompromise. Mi radimo na zelenoj tranziciji, smanjenju stanarina, boljim uslovima za život. Nije bitno šta su vam roditelji radili već šta vi možete uraditi. To je evropsko obećanje boljeg života i sloboda za sve u Evropi.