Na današnji dan 1531. godine, napisana je Prva Gazi Husrev-begova vakufnama - za džamiju, imare (humanitarna kuhinja) i hanikah (škola za derviše). Druga vakufnama (1537.) je bila za Kuršumlija medresu a trećom (1537.) je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Ove tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složene institucije. Gazi Husrev-beg je u njima detaljno opisao sve što je neophodno za trajno funkcionisanje vakufa. Ovim vakufnamama su ustanovljeni hajrati (dobrotvorne ustanove) koji će da budu njegova ostavština za budućnost.
Milodar
Opisane su sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su uspostavljene pojedine djelatnosti i to:
- Džamija i funkcije povezane s džamijom;
- Medresa i funkcije medrese u oblasti obrazovanja;
- Hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se obavljaju u hanikahu;
- Imare i musafirhana (humanitarna kuhinja i prenočište) s obavezama i načinom rada.
Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine, između ostalog, napisao:
“Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan, on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamćeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava".
