Na suđenju za zločine počinjene na području Bužima, svjedok Odbrane izjavio je da tokom četveromjesečnog zatočeništva nije bio zlostavljan niti je primijetio da su drugi.
Zaštićeni svjedok S-8 je na poziv Odbrane Vahida Bajraktarevića ispričao kako su njega i druge pripadnike “autonomaške” vojske 16. novembra 1994. zarobili pripadnici 505. brigade Armije BiH, te kako su odvedeni u Bužim u zatvor.
Niko nije udaran
- Postrojeni smo u vrstu, onda smo davali lične karte tu kod stola, tom upravniku - prisjetio se svjedok, dodavši da tom prilikom niko nije udaran, a da je samo bilo vike.
On je naveo da su zatvorenici imali tri obroka dnevno i da su mogli izlaziti na dvorište. Kazao je da su bili zaključani i da je upravnik otključavao kada trebaju izaći.
- Nekad dođe neko od vojnika, hoće da uđe. Upravnik ne da - rekao je S-8.
On je kazao da nije primijetio da je neko od zatvorenih bio maltretiran ili da je imao modrice. Naveo je da je u zatvoru ostao do 12. februara 1995., kada je, kako je naveo, potpisao amnestiju i pridružio se Armiji.
Svjedok je rekao da optuženog Bajraktarevića nije viđao dok je bio pritvoren i da ga je upoznao tek kada su mu se obratili da svjedoči.
Na pitanja tužiteljice Vedrane Mijović, S-8 je kazao da nije čuo da je u zatvoru neko umro, kao i da su bili samo muškarci. On je potvrdio da su odlazili na radove da kopaju rovove ili sijeku drva, te da bi znali ostati po dva-tri dana.
Optuženi za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima
Za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu od novembra 1994. do avgusta 1995. godine, optužnica s Bajraktarevićem tereti Zijada Nanića, Esada Kudelića, Hasana Mustafića, Nedžada Bapića, Senada Salkića te Samira i Huseina Isakovića.
Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
Na poziv Odbrane Samira Isakovića svjedočio je Hamdija Nizandžić, koji je rekao da je bio u Vojnoj policiji, a da se optuženi ovoj jedinici pridružio u januaru 1995. godine.
Svjedok je kazao da je u martu 1995. bio na punktu u Kekićima, udaljenom tri kilometra od kuće Isakovića.
- Žena mu je bila u visokoj trudnoći. Znao je posuđivati vozilo, morao je noću biti kući - rekao je Nizandžić.
On je potvrdio da je jedne prilike bio sa Isakovićem, kada je on prišao i razgovarao s dvojicom momaka u civilu. Naveo je da su razgovarali nekoliko minuta i da su onda otišli na doručak.
Nastavak suđenja je zakazan za 4. septembar.
