Bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan preminuo je danas u 70. godini, objavili su austrijski mediji.

U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu, branio je doktorski rad. Dugo godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije za kulturna pitanje "Odjek".

Bio glavni urednik "Izraza"

Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu, stipendist DAAD Berlin, pisar (Stadtschreiber) grada Graza, fellow na Wissenschaftskolleg zu Berlin, lektor za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Slavistici Georg-August Univerziteta Gotingen.

Pisao je drame, romane, pripovjetke, eseje. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti "Izraz" u Sarajevu, selektor, predsjednik ili član žirija najuglednijih jugoslavenskih teatarskih festivala:

Festival jugoslavenskog teatra u Sarajevu, Jugoslovenske pozorišne igre u Novom Sadu, etc. Sudionik mnogih jugoslavenskih i međunarodnih simpozija, između ostalih:

"Postmoderna i umjetnost" (Sarajevo, 1988.), "Utopija slobode" u okviru Beregenzer Festspiele 1995., a svojim je prilozima otvorio međunarodne simpozije teatrologa "Teatarska predstava i jezik kritike" (Novi Sad, 1982.) i "Eksperiment u teatru" (Sarajevo, 1984.), te međunarodni simpozij "Apsolutno dalje: Estetika i moral" (Graz, 1995.). Objavio više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o raznim autorima i teorijskim problemima drame, teatra i prozne književnosti.

Prevedene na petnaest jezika

Knjige su mu prevedene na petnaest jezika.

Od 2008. bio je domaći član, a od 2012. godine dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Bio je i član Njemačke akademije za jezik i umjetnost.

Autor je romana "Što pepeo priča", "Istočni divan", "Šahrijarov prsten", "Sara i Serafina", "Noćno vijeće", pripovjedačkih zbirki "Kuća za umorne" i "Izvještaji iz tamnog vilajeta", knjiga eseja "O jeziku i strahu", "Dnevnik selidbe", "Knjiga vrtova" i brojnih drugih.