Admira Ismić i Boško Brkić ubijeni su snajperskim hicima 18. maja 1993. na Vrbanja mostu dok su pokušavali napustiti opkoljeno Sarajevo i pobjeći od strahota rata.

Njihova ljubavna priča je obišla čitav svijet, a oni su proglašeni sarajevskim Romeom i Julijom. 

Iskrena ljubav

Fotografija njih dvoje zagrljenih na mostu nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Iako je prošlo 30 godina od ovog zločina, bol i tuga su podjednako prisutni, a za portal "Avaza" majka Admire, Nedreta Ismić kroz suze je rekla da joj je iz godine u godinu sve teže i teže.

"Fali toliko k’o nikad niko"

- Znate pjesmu "Nebesko platno" od Crvene Jabuke, prva strofa opisuje ono kako se osjećam - istakla je Ismić.

U pjesmi o kojoj Admirina majka priča, "Crvena jabuka" spominje ljubav Boška i Admire.

- Fališ k’o kiša kad dođu suše, fališ k’o osmijeh u vrijeme suza, magija tvoja, s potpisom duše, fali toliko k’o nikad niko - ovo je stih kojim je svoju bol opisala Nedreta Ismić, majka Admire.

Dodala je i to da je sada sama, pa joj je i zbog toga teže sve ovo podnijeti.

- Kako starim sve više mi fali, sama sam. Umro je i moj muž i Boškova majka, ostali smo Admirina sestra i ja - ispričala je Ismić za portal "Avaza".