Švicarska pravnica Karla Del Ponte je bila bivša glavna tužiteljica u Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Ona je 2007. godine, za vrijeme obavljanja te dužnosti, dala ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz".
U nastavku vam donosimo taj tekst objavljen 21.12. 2007. godine.
- Glavna tužiteljica Me|unarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) Karla Del Ponte (Carla) prezaposlena je.
Dok posprema ladice spremajući se da napusti Ured tužioca u kojem je provela burnih osam godina, odgovara na brojna novinarska pitanja, daje zadnje instrukcije saradnicima, ljuti se na objede nekih svojih bivših saradnika, nerviraju je političke kalkulacije zapadnih političara, ali i balkanskih lidera...
Svoj mandat ambasadora matične Švicarske u Argentini vidi kao usputnu stanicu i najavljuje da će se vratiti u vode (međunarodne) pravde.
Rat s mafijom
Žena koja je o jadu zabavila Borisa Jeljcina i italijansku mafiju nije tako „bezosjećajna“ kako se čini. Prije bi se reklo da je duboko emotivna i teško joj padne kada je naruže majke Srebrenice...
Jeste li zadovoljni rezultatima svoga rada na dužnosti glavnog tužioca?
- Jesam. Zahvaljujući predanom i napornom radu mog tima koji je izrazito opredijeljen svom poslu ostvarili smo jako puno. Tokom osam godina koliko sam u ovom uredu, podigli smo 63 optužnice protiv pojedinaca i u pritvorsku jedinicu Tribunala doveli 91 osobu. Više od 80 ljudi izvedeno je pred sud a na desetine i desetine osuđeno.
Dokazali smo, izvan razumne sumnje da je u Srebrenici počinjen genocid, da su silovanja korištena kao instrument terora i da se to treba smatrati zločinom protiv čovječanstva, da zločine protiv civilnog stanovništva Sarajeva treba kazniti najoštrijim kaznama. Utvrdili smo i mnoge druge činjenice zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije te ko je lično - pojedinačno kriv i osuđen za to.
Šta su bili glavni problemi koji su Vas pratili u toku rada u Tužilastvu?
- Saradnja država. To je svakako bio najteži zadatak. Trebalo je osigurati saradnju u istragama, sigurnost i dolazak svjedoka na suđenja, tragati za bjeguncima.
Kako odgovarate na tvrdnje koje je Florens Hartman (Florance Hartmann) iznijela u svojoj knjizi da su zapadne zemlje sistemski i stalno ometale Vaše napore da se glavni optuženici za ratne zločine na|u u Hagu?
- Neću komentirati navode koje je Hartman iznijela u knjizi. I prije toga govorila sam da smatram da su međunarodne trupe mogle i trebale uhapsiti i Karadžića i Mladića odmah nakon kraja rata. No, oni to nisu uradili jer su se bojali da bi to moglo dovesti do velikih nestabilnosti, pa možda čak i izbijanja novog rata!
Dok se ta nadasve pogrešna politika promijenila - tokom 1997-1998. godine, i kazali da su spremni hapsiti, bjegunci su već utekli i počeli se skrivati. Danas, kada je prošlo 10 godina, sva su ta pitanja postala irelevantna.
Srbija je ta koja je, posebno kada je Ratko Mladić u pitanju, dužna izvršiti njegovo hapšenje i transfer u Tribunal bez odlaganja!
Želim istaći da smo, od kada sam preuzela dužnost glavne tužiteljice, uspjeli da se 91 optuženi prebaci u Tribunal. Samo su još četvorica ostala na slobodi i vjerujem da Tribunal neće zatvoriti svoja vrata prije nego se oni uhapse i transferiraju u Sheveningen kako bi im se ovdje sudilo.
Pogrešna politika
Ipak, ne jednom ste najavili hapšenja Karadžića i Mladića. A oni su i dalje na slobodi. Kako gledate na to?
- Boli me ta činjenica i jako sam razočarana zbog toga! Isto tako, jako sam ljuta! Srela sam se sa mojim nasljednikom Seržom Bramercom (Serge Brammertz). Moram reći da sam uvjerena da će on uložiti izuzetnu energiju i odlučnost da riješi pitanje transfera Mladića, Karadžića, Hadžića i Župljanina u ICTY!
Isto tako, nadam se da će Evropska unija nastaviti podržavati rad ovog suda te insistirati na saradnji sa Tribunalom sve dok se ona u potpunosti ne ostvari. Tribunal ne smije zatvoriti svoja vrata prije nego svi preostali optuženi ne budu dovedeni pred lice pravde.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, također, mora pomoći ICTY-u da uspješno okonča svoju misiju.
Neobjavljena istina
Zašto niste objavili, a najavili ste da ćete to učiniti, detalje o tome ko Vas je i kako ometao u aktivnostima? Hoćete li to učiniti sada?
- Nadam se da ćemo, jednom kada Mladić i Karadžić konačno budu u pritvoru, konačno biti u mogućnosti da tačno utvrdimo šta se to dešavalo u proteklih 12 godina i imati odgovore ko im je i kako pomagao u skrivanju, te zašto su to činili.
Znajući Vas, vjerujem da Vas ne bole prozivke bivših saradnika, ali Vas poga|aju kritike majki Srebrenice, naprimjer. Šta biste im poručili?
- Susretala sam se s njima mnogo puta. Evo, u ponedjeljak, 17. decembra, bio je jedan takav sastanak ovdje u mom ofisu u Hagu. Rekla sam im da u potpunosti dijelim kako razočaranost, tako i ljutnju što su Mladić i Karadžić još na slobodi.
Prošle sedmice sam Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda predala njihovo pismo u kome traže od tog tijela da se Tribunal ne zatvara sve dok se Karadžić i Mladić ne nađu u njemu. U potpunosti dijelim taj njihov stav!
Još jednom ponavljam - Tribunal ne smije biti zatvoren sve dok preostali bjegunci ne budu uhapšeni i transferirani u Hag, gdje će im se pošteno suditi. Iskreno se nadam i da će EU zadržati mehanizme uvjetovanja prema zemljama koje im se žele pridružiti i da će ovo ostati jedan od preduvjeta pristupanja Uniji.
Najavili ste da ćete pisati memoare. U njima ćete reći punu istinu o svom radu?
- Već pišem knjigu i ona će iz štampe izaći sljedeće godine. Biti će to moj lični osvrt na sve ono što sam radila i što se dešavalo. Vjerujem da će to biti korisno štivo i za međunarodne tužioce.
