Povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, o njegovom značaju te pripremama za Uskrs i načinu na koji se proslavlja danas razgovarali smo s don Antom Luburićem, župnikom župe Rođenja Blažene Djevice Marije - Katedrale Trebinje, biskupskim vikarom za Trebinjsko-mrkansku biskupiju.

- Crkva je oduvijek vjerovala i propovijedala Isusovo uskrsnuće od mrtvih. To je trenutak koji je zauvijek promijenio ljudsku povijest. Isusovo uskrsnuće iz mrtvih bio je katalizator za svu evangelizaciju, što znači da je činjenica Isusova uskrsnuća navela apostole da odu i svjedoče ljudima što se dogodilo. To je ono što Crkva i danas naviješta, i uvijek će naviještati - kazao je don Luburić za „Avaz“.

Intenzivne pripreme

Koliko traju pripreme za Uskrs i kako se vjernici pripremaju za ovaj veliki blagdan?

- Mi, katolici, vrijeme intenzivne pripreme za Uskrs nazivamo korizma ili četrdesetnica. To je vrijeme dio liturgijske godine i života svakoga kršćanina u kojem se vjernici pokornički pripremaju za svetkovinu Uskrsa. Raspored 40-dnevnog hoda započinje Čistom srijedom ili Pepelnicom i završava uoči Mise večere Gospodnje, na Veliki četvrtak, kojom započinje Sveto vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima.

Početak ovog vremena označavamo posipanjem pepelom. Maslinove grančice s kojima smo prošle godine, na Cvjetnicu, slavili Krista koji je išao prema križu spaljene su i postale su pepeo. Pepeo na početku korizme podsjeća nas da je naš život križ, patnja, odricanje od grijeha, smrt, ali zajedno nas potiču da je vazmeni plan obratiti se kako bismo se otvorili i dosegnuli novi i proslavljeni život Gospodina Isusa. Kao što je Adamov kal oživio Božjim dahom, naš kal današnjice, snagom Duha, također je usmjeren na uskrsni život.

Pepeo je i simbol pokore i poziv kršćanima da razvijaju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna ili skrušena srca. U korizmi kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi da, pomireni s Bogom i ljudima, u punoj radosti, mogu slaviti Uskrs.

Korizma je vrijeme promjene nutrine u kojem je kršćanin pozvan vratiti se Bogu svim srcem, izvršiti put istinskog obraćenja, kako bi se pokorničkom borbom pobjednički suprotstavio zlom duhu koji ga želi zarobiti. U korizmi ima šest sedmica i svaka ima svoje ime: Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna, Gluha i Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja. Obilježava se čitanjem ili pjevanjem Muke, a nazvana je prema procesiji s grančicama masline ili palme u spomen Isusova ulaska u Jeruzalem, kad ga je stanovništvo grada dočekalo kličući Hosana sinu Davidovu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Vazmeni događaj ili Uskrs ima svoje središte u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, a život za vjernika dolazi iz vjerovanja da je Bog Otac uskrisio Krista te iz krštenja: uronjeni u njegovu smrt, izronjeni smo s njime na novi život.

U vremenu korizme vjernici su pozvani, a što mnogi rado i čine, sudjelovati u zajedničkoj pobožnosti križnog puta. Križni je put pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt do polaganja Isusova tijela u grob. Sastoji se od 14 tema ili postaja. Za svaku postaju, u crkvama ili na javnim mjestima, postavljaju se slike ili kipovi s likovnim prikazima Isusove muke.

Pobožnost je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put promicali su sv. Franjo Asiški i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18. stoljeću te je priznata u Katoličkoj crkvi, evangeličkoj i u još nekim protestantskim zajednicama.

Svi smo mi u svome životu pred postajama Kristova i svoga križnog puta. Svatko iz svoje životne uvjetovanosti razmišlja o Kristovu križnom putu kako bi mogao lakše nositi svoj vlastiti križ ili čak svoje križeve. Pa i zato vjernici rado sudjeluju u ovoj pobožnosti.

Brojni izazovi

Koji se bitan sadržaj Kristova uskrsnuća odnosi na današnjeg čovjeka, koji je često opterećen brojnim problemima i izazovima?

- Pokušati „preskočiti” ili „zaobići” trpljenje vlastitoga Velikog petka gotovo je dio naše ljudske naravi. Nitko ne voli trpljenje i patnju. Nitko ne voli muku i smrt. Međutim, u svjetlu Isusova puta, njegova primjera i života, nakon Uskrsa na te stvarnosti mi, koji se zovemo kršćanima, bilo koje denominacije (katolici, pravoslavni, anglikanci, protestanti…) gledamo, ili bismo morali gledati drugačije. Mi, vjernici, pozvani smo vidjeti kako nas patnja oplemenjuje i priprema za nešto više, što možda u određenom trenutku i ne možemo shvatiti. Isus nam ostavlja primjer kome se u takvim trenutcima treba obratiti i vjerovati. Krvavo se znojeći u Maslinskom vrtu, znajući da ga čeka muka, On želi vršiti volju Oca nebeskoga i stoga prihvaća i patnju, muku i smrt. No, smrt ga nije ostavila u tmini i tišini groba, nego ta proslava živi do danas – a to je njegovo uskrsnuće.

Zašto je Uskrs i blagdan nade?

- Uskrsli Krist pohađa svoje učenike. I to više puta. Zašto? Jer je bio svjestan da je čovjeku potrebno više puta svjedočiti, uvjeravati ga, pružati mu dokaze da bi povjerovao. Zato im se ukazuje, i to više puta, kako o tome govore evanđeoski ulomci koje čitamo u uskrsnom vremenu. Krist, međutim, čovjeka i čovječanstvo obdaruje. On pruža i čovjeka želi ispuniti mirom. Više puta apostole pozdravlja pozdravom mira: “Mir vama!” To je mir koji počinje od ljudskoga srca, mir na svim razinama, mir koji ispunjava dubine, mir koji nije samo odsutnost sukoba ili rata.

Tradicija obojenih jaja

- Svako selo ima svoje jelo, svoj običaj. Ništa nema od materijalnog jela ako se u nama, kršćanima, nije za Uskrs dogodila duhovna obnova i preobrazba. Veseli me što potrošački duh i trgovine nisu preuzele i prisvojile Uskrs u svoje trgovačke košare, kao što su to uspjeli s Došašćem i Božićem.

Ono što je zajedničko svim kršćanima jesu uskršnja obojena jaja. Od svih teorija o tome kako je bojenje jaja postalo dio naše tradicije najdraža nam je ona koja slavi dolazak proljeća, odnosno novi život nakon zime te običaj da se tako ukrašena poklanjaju obitelji i prijateljima. Prije su se jaja bojala prirodnim bojama koje bi se uzimale od kora luka, cikle ili peršina. Danas postoji puno više načina kako ih obojiti ili oblijepiti, no mnogi se još drže tradicionalnih metoda ukrašavanja. I to je najbolje, jer prirodno je prirodno i zdravo! I oni kojima ne gode kokošja jaja za ovaj uskršnji doručak pojest će barem jedno ili njima barem ukrasiti dom.

Neka poruka mira posebno odjekne u našim srcima, obiteljima i čitavom svijetu, posebno ovih dana. Sretan, blagoslovljen i radostan Uskrs! Aleluja!