Priča o "položenim" ispitima Sebije Izetbegović možda se nikada ne bi otkrila da nije bilo političkog imigrant Muradifa Pajta, koji se početkom rata vratio na ove prostore.

– Ja sam bio imigrant u Švedskoj pa u Njemačkoj. U Zagreb sam prvi put došao sredinom novembra 1991. godine. Otamo sam odlazio u Sarajevo i tako bio i na 2. kongresu SDA kao Alijin gost. I tada sam upoznao svoju buduću suprugu. U Zagreb sam se vratio negdje u februaru iduće godine, a vjenčali smo se na prvi dan proljeća. Od tada sam počeo živjeti u Zagrebu – rekao je Pajt za Slobodnu Dalmaciju, koji danas živi na relaciji SAD – RH – BiH.

Prvo upoznavanje

Sebiju Izetbegović je upoznao krajem juna, početkom jula 1992. godine, kada je, na molbu poznate zagrebačke porodice Šabić, primio kao gošću u svoj stan na adresi Drage Gervaisa 10/4. Na toj adresi živjela je zajedno s Muradifom, njegovom suprugom, punicom i bratom. Svi su oni dijelili isti krov nad glavom i hranu te bili svjedoci Sebijina pokušaja studiranja u hrvatskoj metropoli.

– Ona je uistinu upisala poslijediplomski na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, ali preko veze, jer nije bilo nikakve osnove. Ja sam ga platio 4.500 njemačkih maraka. Mene je molio Salem Šabić, njemu sam dao novac, a upisali su je on ili neko od njegovih poznanika. Dobila je i indeks.

Nastava je, kao i svake godine, počela sredinom oktobra 1992., ali je Sebija Izetbegović u tih mjesec i po ili dva, dok nije otišla u Tursku, na fakultetu bila samo jedanput, i to da uzme kutu, bijeli mantil. I više nikada tamo nije otišla jer je ni ja, ni bilo ko drugi do decembra 1993., kada sam otišao u SAD, nismo vidjeli, pročitali, čuli da je na teritoriju RH, kamoli da je polagala neki ispit. Da bi ga polagala, morala je ići na predavanja. Ako je nije bilo na njima, ako nije bila u Hrvatskoj, pa kako je onda mogla polagati – pita se Pajt.

Nije bilo pomena o fakultetu

– Moj šura, suprugin brat, bio je Sebijin vozač i 24 sata dnevno na raspolaganju joj. Odvezi je, ostavi je, dođi po nju, vrati ili vozi negdje drugdje, to je bio njegov zadatak. Ni on, a ni ona nikada nisu pričali da su bili na fakultetu, već u klubu Gradačac, kod tetke Ume, s onim i ovim komandantom Armije BiH. Jedino ako nisu svi generali, počevši od Jaganjca, preko Pohare i Šaje Šahinpašića, pa do Delimustafića, isto tako studirali ili je gradačački klub bio smješten na Medicini – kazao je Pajt.

Razlozi zbog kojih je Izetbegović u decembru 1992. odlučila Zagreb zamijeniti Istanbulom, nisu mu poznati. S njegovom porodicom zajedno je živjela do desetak dana prije odlaska u Tursku, kada se nakratko prebacila u jedan stan kod hotela “Panorama”.

Međutim, tek godinu i nešto poslije Pajtovi će otkriti jedan šokantan detalj za njih.

Nestali radovi

– Spremali smo se za preseljenje u Ameriku i shvatili da nema ni magistarskog, ni doktorskog rada moje supruge, inače jedne od najmlađih doktorica medicinskih nauka na zagrebačkom Sveučilištu, kao ni jedne knjige koju joj je s posvetom poklonio čuveni doktor Kan (Khan). Shvatili smo da ih niko drugi osim Sebije nije mogao uzeti i sa sobom ponijeti u Istanbul. Zato sam odmah zvao Aliju, koji mi je i dao njen turski broj. Supruga je odmah okrenula taj broj, a ova ju je dočekala riječima: “Jao, oprosti, halali ako znaš šta je Bog”, a bilo je prošlo već 13 mjeseci. Ne mjesec ili dva, već više od godinu dana. Izvinite, ali prilično sumnjivo.

Nije nam bilo druge, već smo se nas dvoje spremili i otišli po radove u Istanbul. Ona se nije udostojila sama vratiti knjige, već ih je na recepciji hotela u kojem smo odsjeli ostavio naš zajednički poznanik. Prve stranice i magisterija i doktorata bile su istrgnute, isto kao i posveta dr. Kana mojoj supruzi – prepričava Pajt.

Otpuštanje ljekara

Nakon što se odselio u SAD i tamo se bavio berzovnim ulaganjima i nekretninama, Muradif Pajt dugo nije dolazio u BiH. Epizodu s Izetbegovićkinim poslijediplomskim studijem vjerovatno bi i zaboravio da mu prije tačno 10 godina, pri prvoj posjeti, prijatelji sa sarajevske Medicine nisu ispričali o strahovladi koju je dr. Izetbegović, tada već direktorica, uvela u bolnici kojoj je bila na čelu i otpuštala ljekare i uposlenike koji su joj se usuduli suprotstaviti.

Sve je to Pajta ponukalo da se zainteresira za biografiju i streloviti uspon svoje nekadašnje gošće i sustanarke. I onda shvaća da se predstavlja za zagrebačku magistricu i odlučuje sve javno ispričati prijatelju.

– Rekao sam samo istinu, odnosno da nema ni teoretske šanse da je Sebija Izetbegović mogla magistrirati u Zagrebu. U prvi mah nije bilo nikakve reakcije ni javnosti, ni porodice Izetbegović na ono što sam iznio. Tako bi i ostalo da nije bilo slučaja male Nadin, kojoj su u istoj bolnici koju je ona vodila odbili dati spasonosnu terapiju. Onda su moje riječi dobile na težini, a sve je potvrdio i poznati doktor, akademik Asim Kurjak te njegova saradnica Sanja Kupešić – priča Pajt.

Nije imao izravnih prijetnji ili nemoralnih ponuda da povuče svoj javni iskaz, možda zato što je i američki državljanin, ali zato jest naglo nestao iz svih ratnih arhiva i nikako ne uspijeva regulirati svoj branilački status, iako ima sve dokumente, kako hrvatske, tako i bosanske, što je kao logističar radio u zagrebačkoj ambasadi BiH. Naravno, našao se na udaru SDA-ovskih botova, pa čak i pod optužbama da je ruski špijun.

Jedina veza s Rusijom

– Jedina moja veza s Rusijom jest da sam tamo studirao, ali isto tako su me mogli optužiti da sam njemački, američki, čak i da radim za Mossad, jer imam Židove za prijatelje. Zaboravili su da sam jedini koji je kao nealbanac u bivšoj Jugoslaviji bio osuđen za albanski iredentizam i odležao zbog toga u zatvoru u Foči. Nekoliko mjeseci nakon što sam izišao iz KPD-a Foča, tamo je sa svojom grupom Mladih Muslimana došao Alija i tako su čuli za mene.

A ja, iako među prvim dobitnicima Titove stipendije kao jedan od najboljih matematičara i fizičara bivše države, morao sam emigrirati i nisam završio studij – ističe Pajt i upozorava da Izetbegovići, kako bi zamaskirali svoju sramotu, sada prodaju brojne teorije zavjere, pa tako i da im je Hrvatska sa svojim službama sve montirala.

Kraj laži

– Ovo je kraj jedne laži. Žena je slagala da ima magisterij, a nema ga. Što je još gore, nije položila niti jedan ispit ni u Zagrebu, ni u Sarajevu. SDA su pretvorili u interesnu grupu. Tome mora doći kraj, demontaža – poručuje Muradif Pajt.