Nakon kraćeg zatišja Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, nastavlja izazivati skandale.
Posljednji u nizu je njegovo odbijanje da odobri agreman njemačkom ambasadoru u BiH, zbog čega je morao reagirati i zvanični Berlin te zaprijetiti da bi mogao uskratiti podršku našoj zemlji, između ostalog u dobivanju kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji.
Iako je ovaj potez Dodika ispod svakog nivoa i bez presedana, njega ne treba posmatrati kao išta drugo nego kao potez očajnika koji broji svoje posljednje dane u Predsjedništvu BiH, iz kojeg odlazi krajnje neslavno.
No, u trenutku kada je, nakon pobjede na izborima 2018., ulazio u Predsjedništvo, Dodik nije krio svoje velike ambicije.
Najavljivao je revidiranje prenesenih nadležnosti, odnosno ukidanje čitavog niza institucija koje su prenesene na nivo BiH, poput Suda, Tužilaštva i SIPA-e, promjenu kursa vanjske politike okretanjem glave ka Rusiji i leđa prema Zapadu, blokiranje produženja mandata EUFOR-a u našoj zemlji... I na kraju izgubio gotovo u svemu.
Naravno, Dodik svakako jeste pokušavao raznim vrstama blokada i pritisaka, no svi su oni završili katastrofalno loše po njega. Njegova najveća avantura, primoravanje NSRS da jednostrano i vanustavno od države BiH preotme prenesene nadležnosti, završila je povlačenjem i priznanjem poraza nakon međunarodnih pritisaka i intervencije visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt).
Za Šmita će Dodik u medijima tvrditi da je nelegalan i tražiti njegovo krivično procesuiranje i deportiranje, ali će se u praksi pokunjeno povlačiti pred njegovim odlukama.
U istoj Narodnoj skupštini je ove godine u junu doživio debakl kada je ostao bez potrebne dvotrećinske većine za osporavanje odluke Predsjedništva o trgovinskom sporazumu s Velikom Britanijom. Ovo nije bio prvi debakl, jer je Dodikov veto prvi put odbijen kada ga je uložio na odluke o diplomatskim aktivnostima, kao što su uspostavljanje ambasada, a zatim su poslanici oborili i veto koji se odnosio na to da Republika Srpska neće učestvovati u zajedničkom, državnom testiranju pismenosti.
Dodik nije uspio sprečavati ni druga dva člana Predsjedništva da na međunarodnoj sceni zastupaju BiH na način potpuno suprotan njegovim stavovima. Posljednje u nizu je Dodikovo protivljenje učešću člana Predsjedništva Šefika Džaferovića na Samitu međunarodne krimske platforme, koji je nazvao nelegalnim i samoinicijativnim.
Kao što nije spriječio ni nastup Željka Komšića pred UN-om niti ambasadora BiH u ovoj instituciji da se pridruži osudi ruske agresije na Ukrajinu i još brojne poteze kojima se BiH, srećom, stavila na stranu civiliziranog svijeta.
Od tog svijeta Dodik je uglavnom bio izoliran, a kao nosilac najviše funkcije u državi uspijevao je održavati samo rijetke susrete, uglavnom sa zvaničnicima iz Rusije, Turske ili Mađarske.
Uzimajući sve u obzir, ne treba čuditi što je na predstojećim izborima Dodik kandidat za mnogo manje zahtjevnu funkciju predsjednika RS. Jer iz Predsjedništva BiH on izlazi pokunjeno, kao potpuni gubitnik.
Ono što je Dodik u svom mandatu uspio zaraditi je i proširenje američkih sankcija. U januaru 2022. američko ministarstvo finansija objavilo je proširenu listu sankcija za djela korupcije, kojom je obuhvaćen i Milorad Dodik. Prije ovih proširenih sankcija Dodik se na crnoj listi SAD nalazio još od 2017. godine.
