Parlamentarna skupština BiH u aktuelnom mandatu je imala najgori saziv u zadnjih 20 godina otkako postoje četverogodišnji mandati u zakonodavnoj vlasti. I to nije nikakva floskula opozicionih političara, nego na to ukazuju neumoljive statistike. Očajnom mandatu u Parlamentarnoj skupštini BiH vlasti je pomogla i izvršna vlast, koju je ova zakonodavna vlast birala.
Vijeće ministara BiH je predložilo rekordno mali broj zakona, a ni parlamentarci se nisu trudili. Naprotiv, pola mandata je prošlo u apsolutnom neradu. Tako se prva redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH održala tek 18. decembra 2019. godine, godinu i 12 dana nakon konstituirajuće.
Dom naroda BiH je očekivano konstituiran kasnije, jer se delegati biraju posredno, tačnije u februaru 2019. godine. Prva redovna sjednica je održana dvije sedmice kasnije, ali se na narednu čekalo do druge polovine polovine decembra. Tako je prošla prva godina nerada.
Tek što se situacija stabilizirala krajem 2019. godine, tri mjeseca kasnije dolazi pandemija koronavirusa, koju je obilježilo balansiranje između mjera koje se onemogućavale rad i rada, te godišnjih odmora i rada.
Period umjerene funkcionalnosti Parlamentarne skupštine se završio u julu 2021. godine zbog uvođenja tzv. Inckovog zakona, odnosno izmjena Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida, kada nastaje potpuna blokada rada ovog tijela. Mjesecima se nije radilo, a početkom rata u Ukrajini se nastavlja sa radom, ali uz obaranje većine tačaka dnevnog reda. Tako je prošao kompletan mandat u ravnoteži između apsolutnog nerada i vrlo neefikasnog rada.
Rezultat ovog propalog četverogodišnjeg mandata u Predstavničkom domu PSBiH su samo 32 redovne sjednice (uključujući i onu koja će se održati naredne sedmice) i 13 hitnih, što je tačno duplo manje redovnih sjednica nego u prethodnom sazivu i više nego duplo nego u ranijim sazivima. Primjera radi, u mandatu od 2010.-2014. su održane 73 redovne sjednice, a mandat prije toga 83. sjednice. Ono što dodatno "para oči" je da se početkom ovog milenijuma u dvije godine održao isti broj redovnih sjednica kao i sadašnjem četverogodišnjem mandatu.
Situacija nije ništa bolja ni u Domu naroda PSBiH. U ovom domu se aktuelnom mandatu došlo do cifre od 25 redovnih sjednica (uključujući i najavljenu za narednu sedmicu) i 12 hitnih, što je 17 redovnih sjednica manje nego u prethodnom mandatu. Primjera radi, u mandatu 2002.-2006. godina u ovom domu su održane 63 redovne sjednice, a mandat prije tog u dvogodišnjem mandatu jednako kao i sada za četiri godine.
U ovom mandatu je održana samo jedna zajednička sjednica oba doma Parlamentarne skupštine BiH, iako su u ranijim mandatima bile minimalno četiri, a u mandatu 2006.-2010. čak 18.
Osim što je kvantitet sjednica bio veoma sramotan, kvalitativno je također došlo do padanja. Često se na sjednicama raspravljalo u besmislicama, kao što su, primjera radi, izjašnjenje o budžetu za neku od prethodnih godina, izjašnjenje u drugom čitanju o prijedlozima starim nekoliko godina, a zahvaljujući prijedlozima i inicijativama pojedinaca sjednice su dobijale kakav-takav smisao.
14 prioriteta iz mišljenja Evropske komisije nije ispunjeno, a glavna odgovornost za to leži na Parlamentarnoj skupštini, koja je bila dužna raditi na izmjenama zakona. Tako da BiH danas nije bliže Evropskoj uniji, nego je to slučaj bio prije četiri godine, a obzirom na sve češće dolaske diplomata iz Brisela i Vašingtona, koji pokušavaju stabilizirati situaciju nakon brojnih blokada, stiče se dojam da smo udaljeniji od tog cilja nego je to ranije bio slučaj.
Osim neefikasnosti, mandat su obilježila i brojna preletanja iz stranke u stranku. Sezonu preletanja je otvorio poslanik Obren Petrović, nekadašnji gradonačelnik Doboja, koji dres SDS-a zamijenio sa najvećim rivalom SNSD-om i to neposredno nakon izbora, čime su se ulaganja sa entitetskog nivoa za ovaj grad uveliko povećala. Nakon toga, nezadovoljan time što SDP nije išao u koaliciju sa SDA, poslanik Enver Bijedić sa grupom SDP-ovaca iz Tuzlanskog kantona napušta tu stranku i formira Socijaldemokrate.
Poslanik Damir Arnaut, koji se u Predstavničkom domu našao voljom stranke, a ne birača, napušta SBB koji mu je dao kompenzacijski mandat i prelazi u Našu stranku. Poslanik Denis Zvidić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara, nakon višegodišnjeg nezadovoljstva radom SDA napušta ovu stranku i pridružuje se Narodu i Pravdi.
Poslanik Jasmin Emrić nije napustio stranku, ali stranka A-SDA sa kojom je došao do mandata danas više ne postoji. A-SDA se u međuvremenu spojila sa NBL-om u novu stranku NES.
Što se tiče Doma naroda samo delegat Zlatko Miletić nije više član stranke koja ga je imenovala. Nezadovoljan radom rukovodstva DF-a, predvođenog Željkom Komšićem, on je napustio ovu stranku. U međuvremenu Miletić nije postao član niti jedne stranke do raspisivanja izbora, kada zajedno sa Damirom Marjanovićem formira pokret koji će pokušati na ovim izborima ostvariti rezultat.
Do kraja mandata ostaje još jedna sjednica oba doma, a delegati naredne sedmice imaju priliku koliko-toliko popraviti utisak ukidanjem akciza na gorivo te tako ući u predizbornu kampanju sa barem jednim konkretnim rješenjem kojim će „zamazati oči“ biračima, ali generalni dojam koji se tiče iz cjelokupnog mandata je: Samo da i naredne četiri godine ne budu ovakve.
