Odluka čelnika Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a Dragana Čovića da se posve povuče sa svih lista na predstojećim izborima iznenadila je mnoge, čak i u samome HNS-u, dok je uvelike poremetila planove političkoga i medijskog podzemlja iz Sarajeva koje je unaprijed kampanju gradilo na upornom pogađanju ove mete koja se s vremenom pretvorila u "crvenu krpu" u bošnjačkoj javnosti, piše Večernji list.
S druge pak strane, kandidaturom Borjane Krišto za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda, kako je i sam Čović rekao, pružena je ruka Bošnjacima i dokaz je to želje da se poboljšaju ukupni odnosi u zemlji.
Dodao je kako je to ujedno najbolji odgovor onima koji tvrde da su njegove osobne ambicije doprinijele lošim hrvatsko-bošnjačkim odnosima, što je često isticao predsjednik SDA Bakir Izetbegović, ali i njegovi sateliti poput Demokratske fronte. Kako je Čović izišao iz vidokruga ovoga političkog i medijskoj radara, čime je obesmišljen unaprijed pripremljen plan nastavka ocrnjivanja ovog vodećeg hrvatskog političara, što bi se onda konačno koristilo kao alibi za provedbu politike nasilja nad četiri puta manje brojnim Hrvatima, krenulo se očito s planom B. Kojemu je ponovno ista meta i isti cilj.
Nametnula se teza kako se Čović posve povukao iz utrke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali i sa svih lista HDZ-a BiH i HNS-a te da mu je sada cilj postati predsjedatelj Vijeća ministara BiH. U kampanju, po uzoru na goebbelsovsku propagandu prema Židovima, odmah je krenula Demokratska fronta Željka Komšića objavom na Facebooku:
- Potpišimo izjavu da Čović ne može na čelo Vijeća ministara. Ovakav istup je diskriminatoran i kažnjiv. Uz to, Komšić je pozvao bošnjačke kandidate za člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Bakira Izetbegovića da javno potpišu izjavu kako čelnik HNS-a BiH Dragan Čović neće biti predsjedatelj Vijeća ministara BiH u predstojećem mandatu. Time se Komšić već unaprijed, očito, odrekao pozicije člana Predsjedništva BiH jer su ga ove dvije grupacije otpisale kao kandidata kojemu mogu prebaciti glasove, zbog čega na ovaj način nastoji dodatno izazivati incidente prema hrvatskoj strani, očekujući poruke mržnje i straha, što je modus operandi kampanje koju je vodio i prije četiri godine - poticanja straha i mržnje prema Hrvatima.
U tri navrata upravo je Komšić i biran glasovima Bošnjaka, najprije iz grupacije SDP-a, a onda i SDA, o čemu je izrađeno više analiza koje su pokazale da je u većinski hrvatskim općinama i područjima osvojio tek nekoliko postotaka glasova. Upravo će utrka između Izetbegovića, koji predvodi najsnažniju bošnjačku stranku SDA, i Bećirovića, kojega za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH podržava desetak stranaka, odvući najveću pozornost bošnjačkih birača.
S druge strane, prilično ofirna kampanja 2:1 protiv BiH ako se legitimni hrvatski predstavnik nađe u Predsjedništvu, izgleda, više nema značajniju potporu u javnosti. Čak i onoj građanskoj. Odustajanjem Čovića od sudjelovanja na izborima na svim razinama, a posebice za hrvatskog člana Predsjedništva posve je razbijena kampanja Komšićeva DF-a i drugih radikala.
Naime, sada ne postoji meta preko koje bi se iživljavali nad Hrvatima. Stoga se ovaj Komšićev poziv može razumjeti i kao očajnički pokušaj da se obračunom s navodnim kandidatom za predsjedatelja Vijeća ministara nastavi graditi kampanja mržnje i straha koja je do sada davala rezultate.
No, kako bi ponovno Čovića vratili u "igru", nastojat će uspostavu Vijeća ministara opet povezivati s njegovim imenom. Uz to, ne treba isključiti ni mogućnost izbijanja incidenata koji bi se mogli okarakterizirati kao međunacionalno nasilje. A redovito se u izbornoj godini događaju slični scenariji koji imaju obilježje klasičnih podvala s rukopisom upravo paraslužbi.
Sve to čini se kako bi se kamuflirao "građanski" projekt koji u suštini predstavlja suprotnost, dominaciju i preglasavanje. Treba reći kako su svi problemi u BiH i nastali kada je međunarodna zajednica 2000., a onda i 2002. omogućila zloupotrebe Daytona, preglasavanja i izbacivanja konstitutivnih naroda iz vlasti.
A BiH je u zastoju od 2006. godine, kada je Komšić uz bošnjačke glasove prvi put došao u Predsjedništvo.
