Nije bilo pretjerano iznenađenje da na izbornim listama SDA nema imena veterana ove stranke koji su pri tome visoko kotirali unutar stranačkih struktura – Adila Osmanovića i Safeta Softića.
Njihov svojevrsni politički odstrel krenuo je mjesecima ranije, uglavnom preko propagandnih glasila SDA, ali i botova koji su ih diskreditirali. Nakon što je Bakir Izetbegović na jednom skupu iskoristio termin ‘ćutolozi’, botovi i propaganda SDA počeli su imenovati tu grupaciju, a predstavnici su bili upravo Osmanović i Softić.
Njima dvojici se zamjera što npr. ne pljuju druge ljude po društvenim mrežama, a prvenstveno što vatreno ne brane bračni par Izetbegović. Iako se oni zvanično ne imenuju, čini se da je Izetbegović ponovo jasno iscrtao njihove likove.
- To su oni koji čekaju da drugi dobiju ili izbore političke bitke umjesto njih i koji se pozicioniraju, koji šutnjom i čekanjem kane postići rezultat u politici. Mislim da je sasvim jasno kad se to kaže, da su sasvim prepoznatljivi. Ja ih nabrajati neću. Ali sasvim sigurno ovaj put će na listama da budu oni koji vuku, koji su se borili, koji su postali prepoznati po tome što su fajteri, što ne šute itd. - rekao je Izetbegović u Dnevniku D.
Tako su „ćutolozima“ Osmanoviću i Softiću mediji pridodali i Šefika Džaferovića i Halida Genjca, što može biti, ali i ne mora. Njih dvojica su „dali svoje“, ali su isto ostvarili svoje političke provincijske snove jer su obojica privremeno bili čuvari stolice na kojoj su sjedili Alija i Bakir Izetbegović dok su Osmanović i Softić tek bili na pragu „krune“ svoje karijere.
Osmanović je bio „desna ruka“ Sulejmana Tihića. Nezvanično je bio dobio uvjerenje da će ga i naslijediti na liderskoj poziciji. Imao je za to podršku moćnih ljudi iz vrha stranke. Samo dramatično Tihićevo pogoršanje omelo je Osmanovića da preuzme lidersku poziciju SDA. Taj trenutak je iskoristio Izetbegović i napao. Uvjetovao je, bolje reći da je ucijenio Tihića da dijele vlast „pola-pola“ inače bi on zakazao vanrednu konvenciju stranke na kojoj bi se birao novi predsjednik za Tihićevog života. Kako je Tihić popustio pred Izetbegovićevom ucjenom tako su svi njemu lojalni ljudi iz vrha SDA, skupa sa Osmanovićem, iskazali Izetbegoviću poslušnost. Od tada je većina njih, od Amira Zukića, Asima Sarajlića, Mirsada Kukića Kuke, Sadika Ahmetovića, Fuada Kasumovića, Senada Šepića, „milom ili silom“ otjerana i eliminirana iz SDA. Osmanović se, zapravo, najduže zadržao. Očito je bio spreman trpiti poniženja, pa čak „letve po glavi“, samo da bi zadržao stranačku poziciju.
Zajedničko Osmanoviću i Softiću je da su hodže. Obojica su završili srednju vjersku školu medresu. S te strane nema ko štiti Osmanovića, tako da bi on mogao biti novi SDA-ov preletač dok će priča sa Softićem biti malo drugačija jer je on, kao predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, bukvalno „desna ruka“ reisa Huseina Kavazovića. Ovo neće izići „na hajr i na dobro“ u odnosu između Kavazovića i Izetbegovića. Jer ni Kavazović nije ništa u boljoj poziciji od Izetbegovića. Čak se može reći da je i u goroj jer nakon isteka ovog mandata neće se više moći kandidirati. Ko bi, osim Softića, mogao promijeniti kada Kavazović dobije pravo i na treći mandat?!
Moguće da Izetbegović uvjeri Kavazovića da Softića više „ne mirišu“ stranci, posebno Amerikanci, zbog afere o ne odobravanju rezolucije o Đozi i Busuladžiću, pa da ga se morao kutarisati. Ali, Softićevo uklanjanje će definitivno unijeti sjeme razdora između nacionalnog vođe i vjerskog poglavara Bošnjaka.
