Žestoke reakcije javnosti, doduše samo preko društvenih mreža, izazvao je postupak poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH da prilikom usvajanja budžeta institucija BiH ponovo povećaju vlastita primanja.
Dok većina građana razmišlja kako preživjeti rekordna poskupljenja, poslanici i ministri, koji se nikako ne mogu usaglasiti oko mjera koje bi olakšale život socijalno ugroženih, bez trunke srama digli su ruke za budžet koji im garantira rast plaća za oko 500, dok će se granični policajci, pripadnici OS BiH i ostali korisnici budžeta čija su primanja godinama ispod minimuma morati zadovoljiti sa mizernih 70 – 80 KM.
- Od nekompetentne vlasti se ništa drugo i nije moglo očekivati. Nekompetentne uopće, neovisno radi li se o pojedincima ili vlastima, karakterizira i osionost u odnosu na sve sugestije i mišljenja koji dolaze izvan njihovih redova. Pogledajte, uostalom, kako završavaju svi prijedlozi u kantonalnim, entitetskim i državnom parlamentu ako nisu kockarski dogovoreni u trokutu bh nacionalnih bogova. Svi takvi prijedlozi, koliko god bili od pomoći, završavaju na isti način – u košu – kaže za „Avaz“ akademik Slavo Kukić.
U društvu u kojem postoji razvijena liberalna građanska svijest, reakcija na takvu osionost bilo bi okretanje leđa vlasti, ali u BiH se takve reakcije predupređuju floskulama o višim interesima, kaže Kukić, te dodaje da su u slučaju BiH to „nacionalni interesi“ kojima se amortizira bijes a narod se gura u još veće siromaštvo. Mjesecima vlasti na svim nivoima, uprkos upozorenjima eksperata da nas čeka veoma teška zima, ne poduzimaju ništa da uspore poskupljenja i ublaže muke građana, a vlastitu bahatost, neznanje i nebrigu kriju iza sporednih tema koje nameću.
- Narod bi rekao, može im biti. Kada su, uostalom, u prethodnih skoro 30 godina za takav podcjenjivački odnos prema zdravom ljudskom razumu etnonacionalističke falange na vlasti bile kažnjene? Nikada. A ako je reakcija i postojala bila je ograničena isključivo na dio zemlje, nikada na zemlju kao cjelinu.
Toga su svjesne i nacionalističke kabadahije. I stoga je njihovo ponašanje poput onog kojem zadnjih mjeseci svjedočimo. Oni znaju da neće snositi posljedice. I stoga, recimo, Dodik može igrati na način koji nema veze sa zdravom pameću – da u Narodnoj skupštini donosi odluke o ukidanju akciza i smanjivanju PDV-a, a da njegovi ljudi u državnom parlamentu mjesecima sve to blokiraju – ističe Kukić.
Povorka ponosa i performans golih glumaca, neke su od tema iskorištenih za skretanje pažnje sa nerada vlada i parlamenata, a naknadna pamet, poput one Bakira Izetbegovića da će 500 maraka povećanja vlastite plate usmjeriti u humanitarne svrhe, samo dosipaju so na ranu. Kukić kaže da niti jedna od tema ne može zasjeniti činjenicu da smo druga najsiromašnija država Evrope, da je preživljavati sve teže, da su kriminal i korupcija povezani s vlašću prešli granice koje izazivaju zgražanje svijeta i da je vlast oslobođena svake odgovornosti za sve to.
- No, da se, što bi narod rekao, „vlasi ne dosjete“, vlast će uprijeti prstom u Povorku ponosa, dakle protest zbog ugrožavanje temeljnih prava jedne manjine pribijajući je na stup srama i zbog protesta i zbog određenog umjetničkog performansa. A time se, zapravo, šalje poruka, kolektiv je sve, a kolektiv personificiramo mi, individualna građanska i ljudska prava su ništa i neće ih se uvažavati sve dok društvene procese određujemo mi.
Takvoj se logici mora suprotstaviti svako ko razvija priču o građanskom društvu i građanskim i ljudskim pravima. Nažalost, posljednja događanja su pokazala da je takvih malo. Izuzme li se Naša stranka, i neki pojedinci izvan nje, svi ostali koji se kunu i u građanska i u ljudska prava, u pravo pojedinca na vlastiti put, nešto se i nisu čuli – ističe Kukić, ali zaključuje da su za ovalvu vlast odgovorni građani BiH, jer „kod njih je kantar, a oni ga ne koriste“ tako da ovaj narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Za budžet koji predviđa značajno povećanje njihovih plata glasali su Denis Zvizdić, Nebojša Radmanović, Adil Osmanović, Safet Softić, Edin Mušić, Snježana Novaković-Bursać, Ljubica Miljanović, Dragan Bogdanić, Obren Petrović, Šemsudin Dedić, Halid Genjac, Mijo Matanović, Darijana Filipović, Borjana Krišto, Vlatko Glavaš, Dženan Đonlagić, Zlatan Begić, Jasmin Emrić, Nikola Lovrinović, Alma Čolo i Predrag Kožul. Protiv su bili Nermin Nikšić, Saša Magazinović, Nada Mladina, Zukan Helez, Predrag Kojović, Aida Baručija, Mirjana Marinković-Lepić i Damir Arnaut.
