- Ne radi se ni na kakvoj pripremi izjave iz EU-a kojom bi se hrvatska i bošnjačka strana tijekom susreta s predsjednikom Evropskog vijeća Šarl Mišelom (Charlesom Michelom) obavezale na nastavak razgovora o izbornoj reformi nakon održanih izbora, nego je to želja i taktika čelnika SDA Bakira Izetbegovića da pokuša još jednom izigrati postizanje dogovora s hrvatskom stranom - rekao je to za Večernji list hrvatski službenik koji je uključen u organiziranje diplomatske misije bivšeg belgijskog premijera koji se nalazi na čelu formalno najutjecajnijeg tijela Evropske unije.
Iako će mu ona biti središnji dio posjeta, Mišel, kako saznaje Večernji list , ne dolazi samo u Bosnu i Hercegovinu, nego će ranije posjetiti Srbiju te Sjevernu Makedoniju kako bi iskazao potporu EU-a ovome dijelu Balkana.
U Bosni i Hercegovini će predsjednik Evropskog vijeća biti 20. maja, kada se očekuje susret s više institucija, ali i političara uključenih u izbornu reformu. Kako saznaje Večernji, detalji protokola, ali i susreta dogovoreni su još prošle sedmice, kada je Mišelova (Michelovo) ambasada iz Brisela (Bruxellesa) posjetila Mostar odnosno Sarajevo kako bi sve zapravo pripremilo za još jedan brzi krug razgovora o izbornoj reformi. Lider SDA Bakir Izetbegović, uz tvrdnje kako je prošlo vrijeme za dogovor, ponudio je "kompromisno rješenje", o čemu je jučer dio medija u BiH izvijestio kao o stavu EU-a, da se izborna reforma zamrzne do vremena nakon održavanja općih izbora koji su raspisani za 2. oktobra.
Na to bi se političari, očito kako bi Izetbegović izbjegao kritike zbog stalnog bojkotiranja razgovora o izbornoj reformi, obvezali potpisanom izjavom. Hrvatski politički predstavnici i ne pomišljaju udovoljiti takvoj "inicijativi" jer se do sada u nekoliko navrata lider SDA pokazao kao netko tko potpisuje sporazume, a kasnije ih izigra. Zato je posjet lidera Vijeća EU-a iznimno važan kako bi se konačno pozicionirala krivnja za izostanak dogovora i svjesno izazivanje ozbiljne političke i institucionalne krize koja se valja očekivati nakon sljedećih izbora.
Pa zbog toga obvezivanje na reformu zapravo predstavlja još jedan pokušaj izigravanja dogovora. Hrvatski premijer Andrej Plenković naznačio je zapravo kako ova, vjerojatno posljednja misija iz EU-a kako bi se izbjegla kriza u BiH, predstavlja trenutak istine gdje će se pokazati tko će biti odgovoran za eventualne posljedice daljnjeg radikaliziranja stanja u zemlji.
- Ako i ti završni razgovori koji dolaze s najviše razine Evropske unije na poticaj Evropskog vijeća završe tako da Bošnjaci kažu: "Mi ne želimo dogovor", onda je teret odgovornosti za nepravedne, nepoštene izbore u oktobru po postojećim okolnostima na njima, a ne na Hrvatima - rekao je Plenković.
Saznaje se kako bi se u Sarajevu trebao održati susret hrvatske i bošnjačke strane uz posredovanje EU-a kako bi se pronašao model rješenja.
A to sigurno nije novo odugovlačenje s potpisivanjem novih dokumenata koji ni do sada nisu obvezivali jednu stranu - bošnjačku.
O tome, naime, govori i više neispunjenih sporazuma kojima su se političari, ponajprije hrvatski i bošnjački, obvezali da se prestane s antidejtonskom praksom preglasavanja i poništavanja izborne volje manje brojnih konstitutivnih naroda. Ponajprije se to odnosi na Hrvate. Naime, sporazum koji je potpisan u Mostaru sredinom 2020. godine o legitimnog političkom predstavljanju u Domu naroda i Predsjedništvu BiH te provedbi presude Ustavnoga suda BiH u predmetu "Ljubić" nikada nije realiziran. Čak i uprkos tome što su potpisu čelnika najveće hrvatske i bošnjačke stranke - predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića - svjedoci bili tadašnji veleposlanici SAD-a, EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva, ali i OHR-a odnosno Misije OESS-a.
Dio toga sporazuma o Mostaru i održavanju izbora, u kojem su svoje zahtjeve imali Bošnjaci, ispunjen je, no ne i onaj koji se tiče prestanka prakse preglasavanja Hrvata.
Nije to jedini dokument koji je bošnjačka strana izigrala. I ne samo na papiru nego i u praksi. U Briselu su 2013. lideri više bošnjačkih i hrvatskih stranaka (HDZ BiH, HDZ 1990., SDA, SDP BiH, SBB, PDP, SNSD), uz nazočnost tadašnjeg sekretara za proširenje Evropske komisije Štefana Fulea (Fülea), potpisali izjavu 2013. o izbornoj reformi po kojoj jedan narod neće birati predstavnike drugom narodu.
Pet godina kasnije SDA je logistički pomogao Željku Komšiću ponovno ući u Predsjedništvo BiH. Ovoga puta ponuda iz Evropske unije za iskorak i postizanje dogovora o izbornoj reformi u BiH mogao bi biti kandidacijski status i trasiranje puta stabiliziranja unutrašnjih odnosa. To bi, naime, bila "nagrada" za provođenje tri od 14 tačaka koje je Evropska komisija postavila BiH kao cilj za kandidacijski status, piše Večernji.ba.
