Već su ispisani brojni novinski stupci o sličnostima i razlikama između kremaljskog gospodara Rusije Vladimira Putina i balkanskog krvnika, bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića.

Jedan od generalnih zaključaka je da su obojica povela agresivne ratove protiv susjeda radi proširenja teritorija svojih država i osobnog utjecaja te da, posebno Putin, kao bivši pripadnik tajne policije i kagebeovac, možda zna voditi specijalne operacije, ali ne i velike ratove.

Loše procjene

Još, međutim, nije posve sigurno da li će na kraju doživjeti istu sudbinu, odnosno težak vojni poraz, gubitak vlasti i brutalni odlazak sa svjetske i domaće političke scene, mada postoje ozbiljne naznake da je i Putin, poput Miloševića, loše procijenio međunarodne okolnosti, olako precijenio vlastitu snagu i moć gole sile, te kardinalno potcijenio volju i odlučnost napadnutih naroda i država da se odupru tiraniji i bore za vlastitu slobodu.

Nije prošao ni mjesec od ruske invazije na Ukrajinu, a američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) je, uz pregršt očiglednih dokaza koji se svakodnevno objavljuju i dokumentiraju, optužio Putina da je „ratni zločinac, krvoločni diktator i čisti nasilnik i ubica“.

Skoro trideset godina prije, tadašnji američki senator Džo Bajden kao glavnog krivca za rat na prostoru bivše Jugoslavije i agresiju Srbije na Bosnu i Hercegovinu označio je Slobodana Miloševića, kojem je, pri jednom njihovom susretu u Beogradu 1993., prema navodima iz Bajdenove knjige “Promises to Keep”, rekao da je “prokleti ratni zločinac i kao takvom bi mu se trebalo suditi”.

Negiranje Bošnjaka

Milošević, velikosrpski nacionalistički režim i njegovi poslušnici u Bosni, pravomoćno osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić, nisu priznavali pravo na postojanje međunarodno priznate države BiH. Historijskim falsifikatima i bezočnom propagandom negirali su i njen najbrojniji narod, Bošnjake, njegov jezik i kulturu.

U tom smislu, frapantna je Putinova sličnost s Miloševićem, jer i on i njegova medijska i nacionalistička ruska intelektualna elita osporavaju postojanje ukrajinske države i samobitnost ukrajinskog naroda. Paralela je u osnovi fašistička - Ukrajinci su izvorno Rusi, a Bošnjaci su nastali od Srba - tako da su “legitimna meta” i treba ih, kao nepokorne i neposlušne, ili potpuno fizički uništiti ili ih, kao zalutale i zabludjele ovčice, prevaspitavanjem vratiti u “majčinsko stado”.

Milošević je, na kraju, kako je Bajden i predvidio, završio na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu i samo ga je prerana smrt spasila od sudbine osuđenog ratnog zločinca. Prethodno ga je njegov narod srušio s vlasti na petooktobarskim masovnim protestima 2000. godine.

Putin, s druge strane, nastoji ostaviti utisak vođe koji još čvrsto kontrolira situaciju i zna šta radi, mada je praktično već izgubio rat u Ukrajini, a postoje snažni i politički i ekonomski pokazatelji da se i on i Rusija pod njegovom vladavinom kreću u izuzetno lošem pravcu.

Otpadničke zemlje

Uglavnom, nakon Bajdenove ocjene da je i Putin ratni zločinac te nakon nezabilježenog jedinstva zapadnih demokratija i snažnog zajedničkog odgovora Evropske unije, Velike Britanije i SAD na rusku agresiju na Ukrajinu, jasno je da Rusija sve dublje tone u društvo otpadničkih zemalja i tako sama sebe gura na margine međunarodne pozornice.

Ne bude li u mjesecima i godinama koje dolaze odlučne unutarnje snage u Moskvi da se ukloni ratoborni, krvavi i represivni Putinov režim, miroljubivi ruski medvjed, koji nesumnjivo ima svoje značajno mjesto u svjetskoj zajednici slobodnih naroda, lako bi se mogao pretvoriti u izoliranog i teško oboljelog vuka samotnjaka od kojeg napredni dio svijeta okreće glavu i s pravom zazire.