Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ponovo je zapjevao prije nekoliko dana, a na videosnimku čini se kako pjeva nacionalističke pjesme.

Naime, nije to Dodiku prvi put da zapjeva sa narodom, no stihovi pjesme čiji je kraj objavljen na Twitteru podsjećaju ne četničku pjesmu “Kad se braća Srbi slože”.

O ovome su reagirali iz Hrvatske, prilikomm čega ističu da su zgroženi. 

- Vi čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija sad ovdje iznijeli da vam na tome svi mogu zavidjeti - poručio je Dragan Čović.

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović izgovorio je ove riječi i izrekao kao podršku Miloradu Dodiku i njegovim ljudima, piše Slobodna Dalmacija. 

A Milorad Dodik, srbijanski član Predsjedništva BiH te čovjek bez čijeg se znanja ni jedna vrata u Republici Srpskoj ne mogu otvoriti, dok se mnoga uz njegov blagoslov zatvaraju, političar je koji izbavljenju svog naroda nazdravlja slaveći četnički pokret.

Pokolj u Gatima

Za sve ostale, prije nego bijesni nastave čitati, kontekstualna napomena kako se ovaj Dodikov nastup nimalo ne razlikuje od nastupa hrvatskih političara koji u naletu domoljubnog zanosa zapoje "Juru i Bobana". Uostalom, Dodik voli Rokvića, Čović voli Dodika, a Čovića vole Andrej Plenković i Zoran Milanović. Silogizam završite sami.

A tog Manu Rokvića historija ne pamti samo kao četničkog vojvodu, nego i kao zagovornika saradnje s ustašama, zbog čega se posvađao sa svojim mentorom Momčilom Đujićem, krvavim raspopom, i zbog čega je najvjerojatnije i platio glavom negdje kod Knina 1944. godine.

A rodio se u Bosanskom Petrovcu, da bi Drugi svjetski rat dočekao radeći u tvornici "Šipad" iz Drvara. Kad je zapucalo, brzo se istaknuo među četnicima. Predvodio je pokolj Hrvata u Krnjeuši 9. i 10. avgusta 1941. godine, a bio je zapovjednik i puka "Kralj Aleksandar Prvi", jednog od šest koji će se ujediniti u čuvenu Dinarsku četničku diviziju. Čuvenu po zločinima nad nesrpskim življem, posebno u Dalmaciji.

Pokolj u Gatima na 1. oktobar 1942. jedno je od najvećih zvjerstava u zvjerinjaku Drugog svjetskog rata na Balkanu. A predvodio ga je upravo Mane Rokvić. Nije bilo kuće u tom pitomom poljičkom selu koju Rokvićeva ruka nije zavila u crno. Najstarija žrtva imala je 87 godina, a najmlađa devet mjeseci. Nož ili metak, četnicima je bilo svejedno. Pobili su tog dana 79 Gaćana i još 16 stanovnika okolnih sela. Malog Andriju devet su puta probili nožem.

Bez odbrane

- Bio je to stravičan pokolj. Imao sam osam i po godina, ali se svega sjećam kao da je jučer bilo. Nikoga nije bilo da nas brani, i partizani i ustaše su svoj vlastiti narod ostavili na milost i nemilost koljačima - govorio je godinama kasnije za "Slobodnu Dalmaciju" mali Andrija Pivčević, tada već djed i jedini živi čuvar teških uspomena.

Godine su trebale da se Gata oporave od pokolja. Bez jednoga roditelja ostala su 174 djeteta, a bez oca i majke 25 djece. Od gladi, jer četnici nisu samo ubijali, nego i palili, umrlo je još petero mještana. Andrija je čudom preživio.

- Ja sam bio u grupi od nas dvanaest. Na svoje sam oči gledao kako ubijaju ljude. Vidio sam i kako su zaklali Danicu Miloš, njenog sina od deset godina i kako su joj kćerku od jedne godine bacili u zrak i nabili na bajunetu - prisjetio se Andrija.

Kroz suze je govorio da su ga prvo pogodili iz puške u debelo meso. 

- Onda je jedan četnik došao do mene i pitao me šta mi je draže, da me dokrajči metkom ili nožem. Ja san ga molio da me poštedi, jer sam u majke jedinac, a onda me je on počeo bosti i devet puta me je ubio - kazao je on. 

Pravio se mrtav

- Pet sati sam se pravio da san mrtav. Ležao sam pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene digao, kad vidim Miju Bašića koji je isto glumio da je mrtav. Nekih petsto metara sam mogao hodat, a onda sam, kad mi se iscjedila krv, legao. Tu me našao Mijo Očašić koji mi je dao tri kacijole mlijeka da se okrijepim i odveo me majci s kojom sam došao do naše kuće do mi je mrtav ležao otac i još njih pet, šest - rekao je on za Slobodnu Dalmaciju. 

Majka mu je rane isprala rakijom, a potom ga je, skrivenog pod Mosorom, nekoliko puta došao previti znameniti omiški doktor Buljević. Sve dok, uz pomoć tetka, nije tajno prebačen u splitsku bolnicu, gdje je konačno, uz pomoć doktora koji su radili pod italijanskom okupacijom, ozdravio te postao dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihailoviću.

Beogradska "Borba" ovako je počela izvješće sa suđenja prvom među jednakim četnicima, zloglasnom Čiči:

Mali dvanaestogodišnji dječak, Andrija Pivčević iz sela Gata, pred grupom stranih novinara zadigao je košulju i pokazao na trbuhu kružne ožiljke od uboda nožem.

– Evo, ovdje su mi se crijeva vidjela. To su me oni, četnici, izboli. Na devet mjesta - rekao je. 

A njih, četnike, tog je dana u Gatima vodio Mane Rokvić, čovjek kojemu danas u slavu pjeva Milorad Dodik, saveznik Hrvata u Bosni i Hercegovini. I izvan nje.

Borba protiv partizana

– Nikakve sumnje nema da je Mane Rokvić bio jedan od istaknutijih četnika, pripadnika Dinarske divizije – kaže historičar Višeslav Aralica.

Bio je, smatra se, desna ruka Momčila Đujića sve dok se nisu posvađali.

– Mane Rokvić bio je spreman sarađivati s vlastima Nezavisne Države Hrvatske, smatrao je kako će četnički pokret tako samo ojačati, dok je Đujić bio dosljedan u tome da ne priznaje NDH. Iz taktičkih razloga i on je, naravno, znao surađivati s ustašama, ali strateški, što se njega tiče, to nije dolazilo u obzir – objašnjava Aralica.

Rokvić je 17. maja 1942. godine u ime četnika ponudio ustašama saradnju u borbi protiv partizana, a mjesec dana kasnije sklopljen je i dogovor. Mladen Lorković, ministar vanjskih poslova NDH, 26. maja 1942. potpisuje depešu vrhovništvu velikog kantona Bribir i Sidraga, jednog  od 22 velika kantona na prostoru NDH sa sjedištem u Kninu. 

Organiziranje borbe

- Glavni stožer domobranstva suglasan je s vašim prijedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodjeli pomoć od milion Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog porijekla i 10 strojo-pušaka - navodi se.

Isplata je obavljena nekoliko dana kasnije. David Sinčić, veliki župan Bribira i Sidraga, obavještava poglavnika Antu Pavelića.

- Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim saborcima - istaknuto je. 

A pomoć, kako se čini, ni osamdeset godina kasnije ne prestaje, piše Slobodna Dalmacija.