Bosna i Hercegovina u izbornu godinu ulazi suočena s najdubljom krizom od kraja rata i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dok se u drugim evropskim zemljama kampanje lome na pitanjima poreza, klimatskih promjena, očuvanja zdrave okoline, boljeg penzionog i zdravstvenog sistema, ovdje, u BiH, i dalje su dominantne teme nacionalne ugroženosti, rata i mira, identiteta, secesije, unitarizacije...

Komšićeva uloga

Uglavnom, rezultate predstojećih općih izbora u velikoj mjeri će odrediti odgovor birača na pet strahova (stvarnih ili izmišljenih) koji su prisutni u javnosti - strah Bošnjaka od podjele i nestanka države BiH, strah Srba od uništenja RS, strah Hrvata od majorizacije, gubljenja konstitutivnosti i svođenja na beznačajnu političku manjinu, strah opozicije od brutalne izborne krađe, te posljednji, ali ne i najmanji, strah običnih ljudi od novih sukoba i krvoprolića.

Kao i do sada, vladajućim nacionalnim strankama, SDA, HDZ-u i SNSD-u, u interesu je što veća homogenizacija glasačkog tijela podijeljenog po etničkim šavovima. U tom smislu, najmanje razloga za brigu imaju Dragan Čović i HDZ.

Naime, i bez izmjena Izbornog zakona, najveća hrvatska stranka minimalno može računati na ponavljanje rezultata izbora iz 2018., a to znači da će, čak i ako Čović ili neki drugi njihov kandidat ne uđe u Predsjedništvo BiH, HDZ na svim ostalim razinama imati kontrolni paket stranke bez koje se vlast ne može formirati.

Kampanju za HDZ već je „odradio“, kako oni vole reći, „višekratni uzurpator na mjestu hrvatskog člana kolektivnog šefa države“ Željko Komšić, tako da nisu daleko od istine ocjene da Čoviću i ekipi najviše odgovara postojeći status quo, u kojem oni, na međunarodnoj i unutarnjoj pozornici, nastavljaju igrati ulogu „žrtve bošnjačkog preglasavanja“ i jedini napor koji trebaju učiniti jeste da puste Komšića da i on svoju rolu, ponovnom kandidaturom, odigra do kraja.

Znatno kompliciranija situacija je u bošnjačkom i bosanskom biračkom tijelu, koje obuhvata i Bošnjake i Srbe i Hrvate i ostale koji daju prednost građanskim vrijednostima i opcijama ispred usko nacionalnih. SDA je do sada, prevashodno zbog razjedinjenosti u opoziciji, uspijevala da se održi u sedlu vlasti. Lokalni izbori prije dvije godine u Sarajevu i drugim većim urbanim centrima pokazali su kakva se značajna promjena može dogoditi ako opozicija nastupi zajedno.

Procjene su da jedan kandidat, iza kojeg će stati SDP, SBB, NiP, Naša stranka, NES, PDA i jaki općinski načelnici, sigurno pobjeđuje vjerovatnog kandidata SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Korupcija i kriminal

Također, zajednička izborna lista većine opozicionih stranaka, prema svim relevantnim istraživanjima, ima ogromnu prednost ispred liste SDA. Posebno ako izbjegne zamku jeftinog nacionalističkog populizma, ideoloških podjela i lažnog patriotizma, te ako u kampanji nametne teme posvemašnje korupcije, kriminala i općeg beznađa koje decenijama generira najveća bošnjačka stranka.

Za sada Komšić i njegova posrnula Demokratska fronta čine sve da grubo podijele opoziciju na ljevicu i desnicu, da se ponovo ušunjaju u tzv. Bh. blok sa SDP-om i Našom strankom, te da u tom formatu izađu na izbore i, prema pisanju Komšiću bliskih medija, nakon očekivanog dobrog rezultata obavezno uđu u vlast sa SDA.

Znakovito je, pritom, da lider SDP-a Nermin Nikšić, gostujući u „Pressingu“ N1 televizije, nije eksplicitno odbacio mogućnost obnavljanja pakta s Komšićem, iako je svoju opozicionu reputaciju i težinu Nikšić izgradio upravo na odbijanju Komšićevog poziva od prije četiri godine da zajedno formiraju većinu i postizbornu koaliciju sa SDA.

Ništa manje zanimljivo nije ni na političkoj sceni u manjem bh. entitetu. Milorad Dodik i SNSD su, otimanjem nadležnosti od države, pozivom na secesiju i širenjem histerije o navodnoj ugroženosti Srba i RS, već trasirali svoju predizbornu kampanju. Opozicija predvođena Branislavom Borenovićem i Mirkom Šarovićem pokušava da parira na nacionalističkom terenu, gdje je do sada redovito gubila, i uzvraća potencijalno otrežnjujućom i politički efektnom pričom da su upravo Dodik i njegova politika najveća opasnost za opstanak i razvoj RS.

Pošteno brojanje

Oktobar, u svakom slučaju, nije daleko. SAD, Evropska unija i NATO snažno su i nedvosmisleno odbili mogućnost novog rata u BiH i posljedično na zapadnom Balkanu. Međunarodna zajednica i njene specijalizirane organizacije obećavaju da će zaštititi integritet izbornog procesa i spriječiti zloupotrebe na biračkim mjestima i kod brojanja glasova.

Optimisti vjeruju da je i to hvale vrijedan napredak i šansa za pobjedu opozicije. Pesimisti, međutim, upozoravaju da ni mirno okruženje ni pošteno brojanje neće biti dovoljni za velike promjene ako vladajuće stranke uspiju da posvađaju opoziciju i ako dominantno ostanu živi strahovi na kojima se tronacionalna feudalna vlast održava više od trideset godina.