Iza zatvorenih vrata hotela “Marea” u Neumu održavaju se pregovori između političkih lidera radi promjene Izbornog zakona i ograničenih ustavnih reformi.

No, dosadašnja iskustva glede ograničenih ustavnih promjena ili promjena Izbornog zakona daju razloga da budemo pesimisti. Naime, pokušaji međunarodne zajednice da domaće lidere privole da postignu dogovor u pravilu su završavali neuspjehom.

Od Pruda do Butmira

Početkom dvijehiljaditih stvari su, činilo se, krenule nabolje za BiH. Visoki predstavnici i zapadne sile, uz brojne pritiske, uspjeli su navesti bh. političare da postižu dogovore, pa su u navedenom periodu stvorene brojne državne institucije i prenesene brojne nadležnosti, među kojima je najznakovitije bilo formiranje OSBiH. Taj pozitivan trend trebao je biti krunisan i ustavnim reformama koje će postati poznate pod nazivom „aprilski paket“.

Jednako kao i ovaj put, tekstu „aprilskog paketa“ prethodili su pregovori van institucija BiH između međunarodnih predstavnika i domaćih lidera. U konačnici je usaglašen dokument ustavnih promjena, koje su, između ostalog, trebale podrazumijevati izbor članova Predsjedništva iz Parlamenta uz jednog predsjednika, proširenje ovlasti Vijeća ministara, smanjene ovlasti Doma naroda BiH...

Nakon što je usvojen u Domu naroda paket ustavnih reformi na kraju nije dobio dvotrećinsku podršku u Predstavničkom domu Parlamenta BiH zbog protivljenja Stranke za BiH, HDZ-a 1990 i još nekolicine zastupnika koji su im pristupili.

Drugi pokušaj ustavnih reformi bio je tzv. prudski proces, koji je podrazumijevao niz sastanaka od marta do decembra 2008. između trojice predsjednika vodećih nacionalnih stranaka u BiH Dragana Čovića iz HDZ-a BiH, Milorada Dodika iz SNSD-a i Sulejmana Tihića iz SDA, dok su se ostali lideri ključnih stranaka protivili ovim pregovorima. Razgovori na kraju nisu doveli ni do kakvog dogovora ili prijedloga reformi, ali je ipak dogovoreno rješavanje statusa Distrikta Brčko, što je na kraju i provedeno.

Nakon ovoga, u 2009. godini, uslijedio je “butmirski proces”. Zamjenik američkog državnog sekretara u BiH Džejms Stajnberg (James Steinberg) i šef švedske diplomatije Karl Bildt (Carl), kao predstavnik EU, „zatvorili“ su bh. lidere u bazu u Butmiru s ciljem iznalaženja rješenja o ustavnim reformama. Ipak, do te godine odnosi u BiH su bili bitno narušeni, rješenja iz “aprilskog paketa” su u većini postala neprihvatljiva, pa su pregovori propali.

Presuda ’Sejdić - Finci’

Godine 2009. donesena je presuda “Sejdić - Finci”, koja je utvrdila da je način izbora u Predsjedništvo, kao i u Dom naroda BiH diskriminatoran zbog onemogućavanja pripadnicima ostalih da se kandidiraju u ove institucije. Ovo je i zvanično nametnulo potrebu ograničenih ustavnih promjena i Izbornog zakona.

Ipak, ta potreba koja je nametnuta iskorištena je od HDZ-a BiH da im pravni temelj posluži i za otvaranje „hrvatskog pitanja“, odnosno da se, nakon upornih izbora Komšića u Predsjedništvo, osigura mehanizam koji će garantirati hrvatskom glasačkom tijelu da izabere jednog člana Predsjedništva.

Berijevi amandmani

Zanimljivo je da su najdalekosežnije promjene Izbornog zakona donesene 2000. u formi tzv. Berijevih amandmana, a koje je uveo šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Robert Beri (Bery).

Njima je omogućeno da delegate u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi predstavnici u skupštinama kantona Federacije BiH. Također je i Klub Srba u Domu naroda FBiH izjednačen po broju delegata s klubovima Bošnjaka i Hrvata. Vodeće hrvatske stranke nikada nisu prihvatile ova rješenja.