Na suđenju za zločin počinjen u aprilu 1992. u Velikom parku u Sarajevu, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nastavilo je sa iznošenjem završne riječi podsjećanjem na iskaze koje su dali svjedoci tokom više od četiri godine suđenja, piše Birn.
Tužiteljica Vesna Ilić nastavila je sa podsjećanjem na svjedočenja o dovođenju zarobljenika u Dom policije i njihovom ubistvu u obližnjem Velikom parku.
Kako je ranije rečeno, završne riječi su otkucane na 110 strana, a članica Vijeća Mira Smajlović sugerisala je tužiteljici da se fokusira na ocjenu dokaza u odnosu na optužene umjesto opširnog podsjećanja na iskaze. Smajlović je istakla da kvantitet završih riječi ne ukazuje na kvalitet.
- Vi treba da ocijenite iskaz svjedoka i navedete šta time dokazujete za svakog optuženog, njegov doprinos - kazala je Smajlović.
Predsjedavajući Zoran Božić je kazao da bi iznošenje završnih riječi moglo trajati godinu ukoliko bi Odbrane bile ovako opširne u svojim završnim obraćanjima. Tužiteljica je kazala da želi nastaviti kako je planirala.
U ovom predmetu su optuženi Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Tužilaštvo je u završnoj riječi podsjećalo na iskaze svjedoka koji su govorili o dovođenju zarobljenika u Dom policije, gdje je bila smještena specijalna policija pod komandom Vikića, kao i još neke službe.
Neki od svjedoka su, kako je rečeno, naveli da je Vikić rekao da se zarobljenici vode u Centralni zatvor, kao i da je nakon što su se čuli pucnji rekao: “Nije valjda budala pobila ljude”. Jedan od svjedoka je kazao da se Vikić obratio Asimu Dautbašiću iz Državne bezbjednosti riječima: “Što mi ovo radiš, jeste li vi normalni”.
Tužiteljica je podsjetila na iskaze svjedoka koji su imali saznanja da je zarobljenike ubio Nedžad Herenda iz Državne bezbjednosti, a neki su navodili da su ih ubili Herenda i i Davor Matić zvani Mišo Žmiro iz jednice Juke Prazine. Jedna od svjedokinja je kazala da je čula da je pucao Prazina, a drugi svjedok je naveo da su zarobljenike ubili Herenda i Šipak odnosno Šok, za kojeg će kasnije saznati da se zove Nermin Uzunović.
Svjedoci su govorili i o telefonskim kontaktima Vikića sa Pušinom. Prema iskazu jednog od svjedoka, Vikić je rekao Pušini “Neki ih sklanja ko ih je ubio”.
Neki svjedoci su kazali da su zarobljenici odvedeni u podrum Doma policije, a neki da su bili udarani. Jedan je naveo da je “Dedo Šišić slomio kundak udarajući ljude”.
Kako je navela tužiteljica, svjedoci su govorili i o sapiranju krvi sa mjesta ubistva, kao i odvoženju i paljenju tijela na Darivi. Ona je kazala da neki od bivših pripadnika specijalne jedinice na suđenju nisu htjeli reći da su bili prisutni za vrijeme ubistava, iako su drugi svjedoci kazali da su ih vidjeli.
Nastavak iznošenja završne riječi je 4. februara.
