Predstavnici međunarodne zajednice Metju Palmer (Matthew Palmer) i Angelina Ajhorst (Eichhorst) stigli su u Sarajevo. Zapravo, oni su se vratili nakon što su bili odustali od pregovora za reformu izbornog sistema. Nakon kraćeg zadržavanja u Sarajevu, preselit će se s liderima stranaka u Neum gdje slijede teški pregovori, piše portal The Bosnia Times.
Zanimljivo je da je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, potvrdio da će razgovori trajati sve dok se ne postigne dogovor. Mediji uočavaju da je ovo vjerovatno posljednja šansa da se postigne dogovor o izmjenama Izbornog zakona. To znači da bi pregovori mogli trajati danima i da je rezultat ponovo neizvjestan, s obzirom na to da su stavovi stranaka zakovani na potpuno suprotnim stranama.
U Neumu je predviđeno prisustvo predstavnika svih parlamentarnih stranaka, ali je pitanje da li će se svi odazvati. Poznato je da je SDP BiH prvi pokrenuo kampanju povlačenja iz pregovora o izbornoj reformi sve dok je, kako su naveli, stanje u državi opterećeno secesionističkim prijetnjama režima Milorada Dodika. Međutim, ovo je neuvjerljiv i politikantski izgovor za odustajanje od pregovora. Stoga zaista čudi ponašanje Nermina Nikšića kad su ovi pregovori u pitanju. On je, kao što je poznato, prvi i jedini zvanično napustio pregovore, dok je lukavi Bakir Izetbegović svoje povlačenje iz pregovora obznanio tek kada su oni i zvanično propali.
Doduše, Nikšić je, kako su izvijestili mediji, u izolaciji zbog koronavirusa, tako da će imati i formalan izgovor da ne otputuje u Neum. Zanimljivo je da se i Željko Komšić već po peti ili šesti put nalazi u izolaciji, tako da ni on neće prisustvovati pregovorima.
Tako bi od opozicionih lidera u Neum mogli otputovati samo Dino Konaković i Fahrudin Radončić, jer je čak i Edin Forto dao neke uvjete pod kojima bi bio voljan učestvovati u pregovorima. Ovakav indolentan i ignorantski odnos opozicionih lidera u najmanju ruku je neozbiljan i infantilan, a politički veoma štetan. Prvo, nije korektno imati takav odnos prema političkim saveznicima kakvog Bosanci imaju u Amerikancima, piše The Bosnia Times.
Jeste Metju (Matthew) Palmer sa svojom biografijom malo „šaren“ tip, ali on je, za Boga miloga, specijalni izaslanik Ministarstva vanjskih poslova SAD i kao takav ne smije personalizirati politiku svoje zemlje da bi zloupotrijebio povjereni mu zadatak. U tom pogledu bi opozicioni lideri mogli dosta naučiti od Milorada Dodika, kako se on odnosi prema svojim političkim saveznicima, kao i političkim protivnicima, odnosno neprijateljima.
Ovdje čak izostanak Komšića i nije toliko važan, koliko upada u oči Nikšićevo izbjegavanje učešća u pregovorima. Jer, Komšić je imao vrlo misterioznu posjetu Vatikanu gdje se susreo s papom Franjom. Niko ne zna šta je bila tema njihovog razgovora. Navodno je Papa rekao da je Željko dobar čovjek. Čak su i to neki mediji demantirali, tvrdeći da se ne radi o Papinim riječima, već je tu rečenicu lansirala njegova služba za odnose sa javnošću. Mnogi hrvatski mediji su tvrdili da je Papa sugerirao Komšiću da se ukloni iz politike i odustane od svog prkosa prema Čoviću. No, to su sve nagađanja i špekulacije koje, nažalost, Komšić nije opovrgao.
A za Bosnu i Hercegovinu je veoma važan stav Vatikana, jer ne treba smetnuti s uma da je Katolička crkva odigrala pozitivnu ulogu u vrijeme referenduma za nezavisnost BiH, te u zaustavljanju sukoba HVO-a i Armije BiH. Ako je papa Ivan Pavao II mogao suzbiti arogantnog i krvožednog Franju Tuđmana da povuče hrvatsku vojsku iz BiH, sigurno mnogo lakše papa Franjo može narediti Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću da se prestanu miješati na nedoličan način u unutrašnje stvari države BiH, navodi se u tekstu portala The Bosnia Times.
Doda li se svemu ovome promjena njemačke politike prema BiH, što je pokazala samim činom slanja Kristijana Šmita (Cristian Schmidt) u Sarajevo, više je nego očigledno da ram za rješenje hrvatsko-bošnjačkih odnosa ima solidnu osnovu.
Naravno da su toga svjesni Milorad Dodik i Dragan Čović po više osnova i stoga imaju zlurade komentare kad je odnos međunarodne zajednice prema Sarajevu u pitanju. A zapravo oni imaju sasvim dobru procjenu da je njihova jedina šansa u politici Bakira Izetbegovića. Toga nije svjesna opozicija, a posebno Nikšić koji je neformalno lider te i takve opozicije. On mora znati da svi problemi bošnjačke politike počinju i završavaju s Bakirom Izetbegovićem i nametnuti se kao novi lider koji je spreman pružiti ruku saveznicima i s njima rješavati probleme. Tako bi Nikšić, na primjer, trebao usaglasiti svoje pregovaračke pozicije sa Radončićem, samo zato što je iskusniji pregovarač od Konakovića i Forte, i pokušati stvarno riješiti krizu koja bi mogla dovesti u pitanje i izbore.
Izetbegović je u procjepu iz kojeg se ne može kutarisati. Zato je rekao da bi prihvatio sve što opozicija prihvata kad su u pitanju pregovori o izbornoj reformi. A šta će drugo kad mu je „ruka uvrnuta“ da pod prijetnjom sankcijama mora biti kooperativan i potpisivati sve što se bude tražilo od njega. Ako bi se to desilo, ne daj Bože, on ne bi bio jedini krivac. Krivicu bi snosio i Nikšić. A Komšić bi se opet izvukao neokrznut, zaključuje se u tekstu The Bosnia Timesa.
