Josip Pejaković veliko ime bh. glumišta, ali i čovjek koji je više od glumca, gostovao je večeras na Face televiziji.
- Moja harmonika i harmonikaš se razlikuju od Dodikovih, moj harmonikaš je magistar. Kada sam prije 50 i kusur godina išao od Baščaršije do Marindvora ni sanjao nisam da će Sarajevo biti mjesto svih mojih nesporazuma. Sarajevo ti je, prijatelju, k’o plaha i nezasita ženska - što joj više daješ, ona više traži. U ovom gradu se sve slaže, a sve protivi. U isto vrijeme čuješ mujezina sa džamije i crkvena zvona. Čuje se i zveket novca - tri meni, dva njima, a državi jok i tako punih 450 godina.
Ima samo jedan grad koji volim više od Sarajeva - to je Rajvosa. Samo u Rajvosa nema sukoba - tamo se i murija i lopovi slažu. Samo u Rajvosa važi stara bosanska: “Samo pošteno, pa ko koga prevari.” Tako ti je, moj Senade, bilo u Rajvosa kad je Bog po zemlji hodao. Zahvaljujući Dejtonskom nesporazumu Sarajevo više nije grad po kojem Bog hoda. Sarajevo je najveća žrtva tog Dejtonskog nesporazuma. Krvavom i nepotrebnom podjelom BiH na dva entiteta, Sarajevo je izgubilo. Hrvati i Srbi pokazujući visoki stepen retardiranosti šalju Tuđmana i Miloševića na pregovore. Potpisali su gnusni i najodvratniji papir koji se zove Dejtonski sporazum, kojim se Bosna lomi na dva entiteta. To su učinila trojica, učinila ono što nisu uspjeli ni Turci, ni Austrougari, ni Njemci - kazao je Pejaković.
Nastavio je emotivno i u svom stilu.
- Alija je desnom rukom i nalivperom “Pelikan” stavio potpis na sporazum u kojem piše da BiH nije Republika, jer je to mjesto prepustio drugoj republici - RS. Dejton je najodvratniji dokument u historiji dogovaranja. Dejtonski nesporazum je najveća mega granata bačena na zajedništvo. Ostali su počeli da se iseljavaju kunući sebe i svoju djecu što to nisu uradili 90-tih. Ostali su samo konstitutivni narodi. Biti konstitutivan znači biti glup, neobrazovan, glupan, tupko koji misli da će mu konstitutivnost donijeti posao kojeg nema. Mi nekonstitutivni ostajemo u poziciji u kojoj ostajemo. Jevreji su u Sarajevu gradili i širili kulturu. BiH je nasušni hljeb u kojem su pravoslavci i katolici brašno, muslimani voda, a Jevreji so. Danas je sve manje brašna i vode, a soli gotovo da nema nikako - kaže Pejaković.
Kaže da se bojim da će doći vrijeme kada u Sarajevu neće biti Jevreja.
- I Srbi su dali jako veliki doprinos u izgradnji Sarajeva. Srpska porodica Jeftić je osnovala Narodno pozorište u Sarajevu. Danas slavimo sto godina postojanja tog pozorišta u kojem skoro da nema zaposlenog Srbina. Ko je za to kriv?! Dejtonski nesporazum. Nema dalje, dalje se šuti, ali ja neću da šutim. Sarajevo više nije ni tamo gdje je bilo niti je isto što je bilo. Hrvati su u Sarajevo došli malo kasnije. Sve što oko vidi u Sarajevu izgrađeno u austrougarskom periodu stvorio je Hrvat. Kasnim dolaskom u Sarajevo nisu se mogli nametnuti drugačije nego napretkom u kulturi. Najveću odgovornost snose i podnose Bošnjaci, jer su u većini. Do svog imena, Bošnjaci su došli mukotrpnom borbom da dokažu da oni nisu vjerska skupina. Muslimani dobro znaju šta nisu. Hrvati su ih zvali Muhamedanci, a Srbi su ih zvali Turci i to oni Turci koji su Srbe napravili - rekao je Pejaković.
Kazao je da je BiH skupo preduzeće koje niko ne može dovesti u pitanje, bez obzira što u Sarajevu živi jedan narod, u Banjoj Luci neki drugi narod, a u Mostaru je to podijeljeno k’o sjekirom.
- Nametat ću ovu temu za inat svima koji Bosnu neće. Dok god dišem zrak bosanski ja ću se za Bosnu boriti. I borim se, jer Bosna me je moja rodila, a i kršna Hercegovina. Pivom, Sanom i Neretvom kupala, Drinom, Savom, a i Unom branila, morem našim suncem grijala. Ona nikad nije bila samo srpska niti hrvatska niti samo muslimanska. Ona je uvijek bila od svih nas, naša! Bosna me je moja rodila, a kršna Hercegovina u Mostaru mlijekom dojila, u Sarajevu u kolijevci ljuljala - rekao je u svom stilu Pejaković.
