Bahori, selo u općini Gacko, nekada je vrvjelo stanovnicima, a danas je tu tek nekoliko porodica koje su se vratile na svoja imanja i bave se uglavnom proizvodnjom mlijeka. Lani se u ovom selu, nakon 30 godina, čula svatovska pjesma mladenaca Emira i Ilhane Memić.
U Bahore se najprije vratila Emirova majka Zineta Đina, potom otac Dževad, i na kraju Emir, koji se prošle godine s Ilhanom vjenčao u džamiji u Gacku. Oni i danas žive u svom rodnom mjestu, a velika radost u porodici je njihov sinčić Rejan.
- Đina je prva došla, prije 12 godina. Ovdje smo počeli, nije bilo ni struje ni vode, trebalo je osigurati osnovnu infrastrukturu. Uspjeli smo obnoviti neke stare štale i krenuti s dvadesetak krava koje smo kupili na kredit, to je tako bilo nekoliko godina. Kasnije smo uspjeli riješiti struju i napraviti savremenu štalu - prisjeća se Dževad.
Prije osam godina u Bahore se vratio i Emir, koji se nekada bavio nogometom u Njemačkoj.
- Da se roditelji nisu vratili, ne bih ni ja. Stariji brat je otišao u Ameriku, sestra je u Švedskoj, da sam i ja otišao, bilo bi previše. Bavimo se stočarstvom i proizvodnjom mlijeka koje okupljuje mljekara „Pađeni“. Od stočarstva se može lijepo živjeti, to nam je porodični biznis i ne bih ga mijenjao ni za jedan posao u gradu. Trenutno imamo 25 velikih muznih krava i osam junica. Prodamo godišnje od 80 do 100 hiljada litara mlijeka - priča Emir.
On je mlade pozvao da se vraćaju na selo, jer se, kako kaže, od vlastitog rada može dobro živjeti.
Ilhana kaže da je u Bahore došla zbog ljubavi i da se nije pokajala.
- Trenutno slabo pomažem na imanju jer imam malu bebu. Iako sam iz Mostara, nije se bilo nimalo teško navići na život na selu - govori ona.
Iako ima 70 godina, Dževad kaže kako ne može da ne radi.
- Kada radim, osjećam se kao kada mi je bilo dvadeset. Dnevno u poslu prijeđem desetak kilometara, kao da sam mladić, a da sam u gradu, vjerovatno bih pio tablete. Do rata sam radio na TE Gacko, a kasnije smo bili u Mostaru. Ja se ovdje odlično osjećam - zaključuje on.