Tragedija kod Foče, u kojoj je psihički nestabilna osoba ubila devetogodišnjaka, a zatim u bijegu pucala na policiju i komšije, podsjeća na činjenicu da smo društvo u kojem je mentalno zdravlje ljudi ozbiljno ugroženo. Zbog ukupnog ambijenta u državi ni eksperti ne mogu sa sigurnošću tvrditi da potresnim scenama i vijestima nećemo biti izloženi i u narednom periodu. 

Nema posla

Profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Zenici Dženan Skelić tvrdi da su mnogi ljudi oko nas, zbog traumatskih iskustava iz rata, ali i kasnije, “tempirane bombe” za koje ne znamo kada će eksplodirati.

- Postoji pravilo procesuiranja traumatskog iskustva koje kaže da traumu ne možete “preraditi” sve dok trauma ne prestane. S obzirom na to da je prijeteći kontekst nakon rata nastavio egzistirati u vidu mikro traumatizacija - nemate posla, novca za školovanje djece, za liječenje, upitna je budućnost, ne postoji osnova za nadu, sve to nastavlja da pritišće običnog čovjeka - pojašnjava prof. dr. Skelić.

Stanja u kojima pojedinac, u nastupu bijesa, ubija sve oko sebe, u medicini su poznata kao sindrom Amok.

- Amok je ovo što je ovaj čovjek u Foči uradio, kad osoba krene u bjesomučno proganjanje i ubijanje drugih. To je kao neko stanje transa. Moguće je da u pozadini stoji neka paranoidna ideja, da je umislio da mu neko radi o glavi, ima nešto protiv njega. To možemo očekivati i kod osoba koje nisu psihotične, već imaju druge poremećaje - dodaje Skelić.

Stresan život i vrijeme ekonomske, socijalne i svake druge nesigurnosti, s kojim se dobar dio populacije vrlo teško nosi, doprinio je rastu broja ljudi s različitim mentalnim poremećajima, kaže specijalista traumatske psihologije Marko Romić iz Centra za mentalno zdravlje u Mostaru.

Oblik depresije

Zbog rata, ali i siromaštva, nesigurnosti, pa i porodičnih problema, veliki je broj oboljelih od PTSP-a, ogroman broj ljudi ima teške oblike depresije, psihotične poremećaje, pa Romić tvrdi da naš sistem mentalnog zdravlja ne može zadovoljiti sve potrebe.

- Previše je kod nas onih koji misle da sve probleme treba rješavati neko drugi. Tek kad se nama desi neko zlo, počnemo razmišljati o krivcima i nađemo ih bezbroj, a na kraju liste stavimo sami sebe - ističe Romić.

Arsenali naoružanja

Zabrinjavajuće je to što više od dvije i po decenije od rata građani posjeduju čitave arsenale naoružanja, pa je i u ovom slučaju osoba sa psihičkim problemima imala puške, ručne bombe… Prof. dr. Nedžad Korajlić s Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu kaže da ta činjenica oslikava stanje naše svijesti i društvene odgovornosti.

- Ne možemo očekivati da ijedna sigurnosna agencija, pa ni najveće u svijetu, uđe u trag ilegalnom naoružanju, ali moramo paziti na indikatore koji nam govore da neko lice ima sklonosti ka neprikladnom i nedozvoljenom ponašanju. Takve osobe treba staviti pod operativnu kontrolu i čim se ukaže neka situacija treba reagirati kako bi se prevenirale ovakve stvari - ističe Korajlić.