Danas se navršava 110 godina od velikog požara, koji je u roku nekoliko sati progutao tadašnju visočku čaršiju. 

Prema informacijama iz tog vremena, vatra koja je bila namijenjena pranju veša ostala je neugašena, a jak vjetar koji je puhao tog 11. novembra 1911. godine u tren oka je od iskrice stvorio vatrenu buktinju koja je progutala 450 kuća, dućana, štala i drugih objekata.

Priskočili u pomoć

- Još samo pola sahata da je trajalo, da nisu stigli iz Sarajeva vatrogasci, požar bi se tako raširio da bi uništio sve kuće u Visokom. Ali oko 5,5 sahata iz jutra stigli su u Visoko iz Sarajeva vatrogasci gradski, vojnički i željeznički i 33 oružnika, te su odmah svi svojski priskočili u pomoć, dali se na gašenje požara i pomogli pri spasavanju čeljadi, te je već oko 7 sahata uglavnom bio požar lokaliziran. Računa se, da je požar uništio oko 450 kuća, dućana, pojata i štala, a govori se da je malo što bilo osigurano – pisalo je u tadašnjem izdanju novine „Sarajevski list“ u danima nakon požara. 

Požar su uspjeli pod kontrolu staviti sarajevski vatrogasci koji su prvi stigli u pomoć, a nakon njih u Visoko su stigla i 34 zenička vatrogasca. Po saznanju o velikoj katastrofi koja je zadesila Visoko, počela je pristizati pomoć iz svih krajeva tadašnje države, a pomogao je i lično austrougarski kralj. 

Košije pružile smještaj

Pomoć je pristizala sa svih strana, a nakon što su putem telegrafa saznali za katastrofu koja je pogodila Visoko, komšije iz Fojnice su slale vruće hljebove Visočanima koji su ostali bez krova nad glavom, narod iz okolnih visočkih sela je pružio smještaj i utočište, dok je austrougarska vlast odmah uputila hitan poziv i prema Beču, ali i prema Pešti i Pragu da se Visokom hitno pomogne. 

Već u proljeće 1912. godine počela je obnova grada, materijal je stizao vozom iz svih dijelova zemlje, a austrougarska vlast je u Visoko poslala i svoje inžinjere, tehničare i majstore koji su pomogli obnovu. 

Nažalost, u ovom tužnom događaju živote su izgubile četiri osobe, dvoje odraslih i dvoje djece. Zemaljska vlada je tada naredila da se sve kuće zidaju od cigle i pokrivaju crijepom, ali da ostanu u duhu tradicionalnog bosanskog graditeljstva. Iako je Visokom u tom periodu požara i nekoliko godina poslije trebalo vremena da se digne iz pepela, u godinama koje su uslijedile, posebno nakon Drugog svjetskog rata ovdašnje stanovništvo svjedočilo je velikoj industrijalizaciji i urbanoj ekspanziji, a Visoko je postalo prepoznatljivo trgovačko središte nekadašnje zajedničke države.