Nakon sjednice Vijeća sigurnosti UN-a Milorad Dodik nema razloga da likuje, već je dobio, možda, posljednju priliku da odustane od svojih ideja, prvenstveno blokade institucija BiH. To je rezultat dogovora Rusije i SAD, zapadni Balkan je u interesnoj sferi Amerike, a jedini izbor lokalnih političara je ulazak u NATO, kaže za „Avaz“ politički analitičar Dušan Janjić.

Produžen mandat

Ističe da bi, ako bi „mjerio“ s uobičajenog stanovišta, mogao reći da je „Rusija prodala Dodika ili da je napravila neki veliki dil s Amerikom, koji mi još ne vidimo“.

- Fokus je bio na tome da se produži mandat EUFOR-a. To je postignuto. Drugo, da se OHR ne spominje, da se ne da prilika Rusiji da koristi svoju, a to je i Dodikova priča, o nelegitimnosti imenovanja visokog predstavnika. A, ako nešto ne spomenete, to nastavlja da radi - govori Janjić.

U ovakvim situacijama mudri bi ušutjeli, promijenili politiku ili otišli, kaže Janjić, ali Dodik ide ka eskalaciji.

- Objašnjava da su stranci krivi za sve, a Šmitov (Schmidt) izvještaj, koji je osnov za rezoluciju, jasno govori ko su krivci. Domaći političari, a prije svega Dodik i Čović. Vrlo jasno se kaže da je blokada institucija, kao rezultat politike RS, stigla do secesije. Zbog toga se produžava mandat EUFOR-a. Dodik bi trebao da stavi prst na čelo i razmisli zašto je Rusija prihvatila da NATO ojača svoju ulogu - pojašnjava Janjić.

Privatni ostanak

Na Dodikove poteze gleda kao na borbu za javni i politički, a na kraju i privatni opstanak, što nije mudro.

- Sad i posljednji posmatrač vidi da on više uopšte nije interesantan kao Milorad Dodik, nego kao fenomen Dodik, kao simbol jedne etnonacionalističke i populističke politike, kojoj je prošlo vrijeme. A vrijeme mu je prošlo 2019. godine, kada je zagazio u promjene granica - zaključuje Janjić.

Odlazak populista

Janjić ističe da se administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden), prema onome što se moglo vidjeti na samitima G20 u Rimu i Glazgovu, vraća na temeljne principe globalizacije, čiji su nosioci globalne kompanije, a ne države.

- To znači vraćanje na ideje liberalizma, socijalne jednakosti, da ne bi bilo revolucije i zato je kraj populistima. Oni su kolateralna šteta. Kao što su se podigli na krizi, trampizmu i izolacionizmu, tako oni sad padaju. Uključujući ove naše male - dodaje Janjić.