Američki predstavnik za reformu Izbornog zakona u BiH Metju Palmer (Matthew Palmer) i direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS) Angelina Ajhorst (Eichhorst) krajem ove sedmice boravili su u Bosni i Hercegovini, gdje su obavili dvodnevne pregovore sa bh. političarima o izbornoj reformi.

Palmer i Ajhorst bili su rezervirani po pitanju otkrivanja sadržaja razgovora s bh. političarima, kao i toga jesu li razmatrili neke konkretne izborne modele.

Ni bh. političari nisu previše otkrivali.

Komšić i Čović zajedno u Predsjedništvu

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović jučer je nakon pregovora s liderom HDZ-a Draganom Čovićem, a uz medijaciju međunarodne zajednice, kazao kako njegova stranka podržava sve prijedloge Venecijanske komisije.

Znakovita je i izjava lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića, koji je nakon pregovoroa s Palmerom i Ajhorst, kazao kako je moguć Izborni zakon po kojem bi u Predsjedništvu zajedno sjedili Željko Komšić i Dragan Čović.

- Dvije izborne jedinice na dan izbora bez brisanja etničkih prefiksa puste su želje Dragana Čovića. Ako se izbrišu etnički prefiksi, kojima neće biti obrisa trećeg entiteta, dolazimo u situaciju da imate Čovića i Komšića u Predsjedništvu, zamislite takvu situaciju - zaključio je.

Prema pouzdanim informacijama „Avaza“, rješenje koje preferiraju iz SAD i Evropske unije su upravo kompromis između ovoga što je naveo Konaković, odnosno podrazumijevaju i brisanje etničkog prefiksa, ali i stvaranje više izbornih jedinica u Federaciji radi izbora za Predsjedništvo. Na taj način u potpunosti bi bila zadovoljena presuda „Sejdić-Finci“ kojom je Evropski sud za ljudska prava zaključio da je Ustav BiH diskriminatoran, s obzirom da onemogućava pojedincima koji nisu pripadnici srpskog i bošnjačkog naroda u FBiH, odnosno nesrbima u RS, da se kandidiraju za Predsjedništvo.

S druge strane, lider HDZ-a BiH Dragan Čović i Hrvatski narodni sabor (HNS) više puta su javno istakli da se protive brisanju etničkog prefiksa. Ono što oni predlažu je da se umjesto sadašnje odrednice koja definira da Predsjedništvo čine tri člana, jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin, članovi Predsjedništva definiraju kao bošnjački, srpski i hrvatski član koji bi bili birani iz različitih izbornih jedinica. Prema njihovoj tvrdnji, ovakvo rješenje bi zadovoljilo presudu „Sejdić-Finci“, jer se ne bi zahtijevalo da kandidati budu Bošnjaci, Srbi ili Hrvati po etničkoj pripadnosti, nego samo da kao članovi moraju biti većinski birani od bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog glasačkog tijela, tj. da budu predstavnici bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda. 

Jare ili pare

Ipak, kako saznajemo, međunarodni posrednici vjeruju kako će Čović i HDZ na kraju bito spremni odustati od etničkog prefiksa, pod uslovom da se kroz posebnu izbornu jedinicu ili više njih omogući bh. Hrvatima da izaberu svog člana. U tom slučaju, ne postoji dovoljno racionalan razlog da HDZ odbija takvo rješenje, s obzirom da bi rezultat u praksi zapravo bio isti, tj. osiguralo bi se hrvatskom glasačkom tijelu da bira svog člana. Čović je vjerovatno svjestan da njegove maksimalističke zahtjeve probosanske stranke nikad neće prihvatiti te da samim tim oni ne mogu zaživjeti. Odbijanjem kompromisa na sceni bi i dalje ostaje postojeći Izborni zakon po kojem je Komšić tri puta biran, a Čoviću se najviše žuri.

Zanimljivo je da su medijske strukture bliske Bakiru Izetbegoviću još i prije početka razgovora sa zvaničnicima SAD-a i EU, u tipičnom miloševićevskom maniru plašenja čitatelja „paklenim planovima“ sa svih strana protiv BiH i Bošnjaka, započele kampanju dizanja panike i demoniziranja Palmera i Evropske unije, tvrdnjama da su navodno kao svoje prijedloge za izbornu reformu predstavili one iz HDZ-ove i Dodikove kuhinje. Ovakvim optužbama pridružila se i potpredsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, koja je osula paljbu po Palmeru tvrdeći da djeluje na štetu BiH.

Primjeri koje smo naveli pokazauju da je ovo netačno, tj. da ono što predlaže HDZ ne korespondira s rješenjem koje Palmer preferira. Također, probosanske politike i bošnjačka javnost trebaju se konačno okaniti iluzije da je podrška zapadnih država bezrezervno na njihovoj strani, tj. da će SAD i Evropska unija primoravati srpske i hrvatske političke predstavnike u BIH da se povinuju reformama i rješenjima koje bi odgovarale bošnjačkoj poziciji.

U praksi ovo nije slučaj najmanje još od rušenja Aprilskog paketa. Vrijeme kada su bivši visoki predstavnici poput Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) nametali odluke je završeno. Umjesto toga, posljednjih desetak godina SAD i EU preferiraju ulogu medijatora gdje nastoje privoliti ključne bh. političke aktere da međusobnim dogovorom pronađenu konsenzus po pitanju ispunjavanja sudskih presuda i uslova za evropski put, no bez bilo kakvog nametanja.

Suštinski građanski karakter

Činjenica je da u BiH imamo iznimno nezadovoljstvo postojećim Izbornim zakonom koji je omogućio da većinski bošnjačkim glasovima Željko Komšić već tri puta bude izabran za člana Predsjedništva. No, ovakvi izbori ni samoj probosanskoj opciji nisu donijeli dominaciju u političkom sistemu BiH, još manje dobrobit građanima ili jačanje građanskog koncepta. Upravo suprotno, godine sukoba i podignutih tenzija, blokada formiranja Vlade FBiH koja traje već 3 godine i otvaranje „hrvatskog pitanja“, teško da se mogu smatrati nečim pozitivnim za bilo koga.

S druge strane, Milorad Dodik i druge stranke iz RS već su više puta naglašavale kako oni u suštini ne bi imali ništa protiv toga da s odrednica „Srbin iz Republike Srpske“ zamijeni s član iz Republike Srpske.

Također, ni formiranje više ad hoc izbornog jedinica pri izboru članova Predsjedništva, ne bi se s probosanske pozicije trebalo posmatrati kao poraz i izričita negativnost. Iako će na taj način možda doći do teritorijalizacije glasanja, samo brisanje etničkog prefiksa kao preduslova za kandidaturu jeste de facto uvođenje građanskog modela predstavljanja, jer bi članovi Predsjedništva na poziciji bili u svojstvu izabranih građana, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. To bi omogućavalo, kako je već i spomenuto, da i Komšić i Čović budu članovi Predsjedništva, što bi se moglo posmatrati samo kao demokratski iskorak u odnosu na sadašnja rješenja. A simbolika u politici je veoma bitna.

Druga želja Palmera, a što se također već pojavilo u medijima, jeste da se etničke odrednice izbrišu i prilikom izbora delegata u Dom naroda. 

Ispitivanje terena

Tokom svoje posjete Palmer i Ajhorst iscrtali su samo konture mogućih rješenja za izmjene Izbornog zakona u BiH i najavili okvirni pravac koji bi preferirali. Dakle, ovo su bili samo pripremni razgovori, dok bi oni ozbiljni pregovori glede izmjene Izbornog zakona tek trebali uslijediti.

S te strane, svakako je kontraproduktivno u startu sabotirati otvorenu ruku SAD i EU, kao što su to neki mediji i pojedinci povezani s određenim političkim strukturama činili.

Umjesto toga, treba racionalno i dobronamjerno pristupiti pregovorima i nastojati postići dogovor kojim bi se, s jedne strane, ispunile međunarodne sudske presude, ali i s druge smirila gorčina kod političkih predstavnika naroda i građana u BiH zbog postojećih rješenja.

Činjenica je da nas politički odnosi i atmosfera koja vlada u društvu posljednjih petnaestak godina ne vode daleko.