Danijel Server (Daniel Serwer), profesor na američkom Univerzitetu Johns Hopkins, objavio je tekst "Bosna i Hercegovina: Vrijeme je prestati sa glupostima" (Bosnia and Herzegovina: time to stop the nonsense) na svom blogu peacefare.net.
Istaknuo je da Milorad Dodik, član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prijeti povlačenjem iz državne vojske, poreske uprave, obavještajnog i pravosudnog aparata i pravosuđa.
Prenosimo tekst:
- Dodik negira i autoritet visokog predstavnika međunarodne zajednice, koji je prema Dejtonskim sporazumima kojim je okončan rat u BiH prije 26 godina odgovoran za njihovu civilnu implementaciju. Ako budu usvojeni u parlamentu RS ili implementirani bez formalnog zakonodavnog odobrenja, Dodikovi potezi bi predstavljali secesiju, čak i ako ne bude objavljena deklaracija o nezavisnosti. Čini se da Dodik ima podršku i Srbije i Rusije, iako postoji određeno neslaganje unutar srpskih redova unutar RS.
Dodik je prošlog vikenda u posjeti Beogradu dvosmisleno odbio svoje najekstremnije prijetnje, kao što je to često činio u prošlosti, ali njegov opći cilj ostaje jasan: suverenitet i nezavisnost Republike Srpske.
Ne treba ih zavaravati. Dodik će se vratiti sa svojim prijetnjama. Zapad ne bi trebao čekati dok Dodik ne dobije zakonodavno odobrenje koje traži ili djeluje na svoju ruku. Prevencija će biti daleko bolja nego liječiti kada je u pitanju secesija. Za prevenciju je potreban vojni potez. EU bi trebala preseliti, kao što su mnogi savjetovali mnogo puta, svih svojih 600-tinjak snaga u Brčko, grad na sjeveroistoku Bosne koji je bio centar gravitacije prošlog rata, a koji će biti i sljedećeg. NATO bi trebao ojačati EU sa nekoliko stotina američkih i britanskih vojnika, što je na Balkanu još uvijek nedvosmislen znak ozbiljnosti. Bez Brčkog, nijedan korak RS ka secesiji ne može uspjeti jer bi RS bila podijeljena na dva nepovezana krila i presječena kopnena linija komunikacije sa Srbijom.
Rusija će pokušati da spriječi bilo kakav potez ove vrste. Njihova najbolja šansa je stavljanje veta na odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a za Evropske snage “Althea”, operacije u Bosni koje su zakazane za novembar.
SAD, UK i EU će morati da budu spremne da zadrže svoje snage u Brčkom šta god da se desi u Vijeću sigurnosti. Dok je Dodik tokom vikenda odustao od zahtjeva da se operacija "Althea" prekine, to nikoga ne bi trebalo zavarati: NATO mora jasno dati do znanja da će ostati u Bosni i Hercegovini bez obzira šta se dešava u Vijeću sigurnosti, bilo u novembru ili za šest mjeseci. To se može učiniti pod ovlasti datim Dejtonskim sporazumom.
Ali vojni potez u Brčko neće biti dovoljan da se brzo okonča otcjepljenje ili prijetnja secesijom. Notorno korumpirani Dodik, koji je već sankcioniran od strane SAD, također bi trebao biti sankcioniran od strane EU. Tako bi trebali i svi parlamentarci RS koji podržavaju njegovo prkošenje Dejtonskim sporazumima, ovlastima visokog predstavnika ili vlastima državne (centralne) vlasti. RS svoj nastavak postojanja, nakon rata u kojem je doživjela neizbježni poraz, duguje Dejtonskim sporazumima. Njihova puna saradnja u implementaciji tih sporazuma, kao i odluka visokog predstavnika, trebala bi biti prijeko potreban uslov.
Zapad će također morati biti spreman da Vladi RS oduzme opstanak. Secesionistički entitet ne bi trebao imati koristi od bilo kakvog suverenog finansiranja, uključujući novac koji teče od MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, EIB-a i drugih zajmodavaca. Instrument za brzo finansiranje MMF-a, IBRD i EU daju više od 600 miliona dolara za Bosnu i Hercegovinu za suočavanje s posljedicama epidemije COVID-a. Oni moraju biti spremni da učine da dio tih sredstava iz RS-a (i svih drugih sredstava koja još nisu prebačena) nestane. Posebno će biti važno eliminirati institucionalnu budžetsku podršku RS. Koridor Vc, glavni autoput koji se gradi od sjevera ka jugu kroz Bosnu, morat će se ponovo procijeniti.
Povlačenje RS iz institucija Bosne i Hercegovine ostavilo bi zemlju u ustavnom i pravnom limbu. Jedina stvarna opcija u tom trenutku bila bi povratak na ustav Republike Bosne i Hercegovine (koji je prethodio sadašnjem ustavu), implementacija sadašnjeg Ustava bez osvrta na RS ili oslanjanje na ustav 51% zemlje kojom se upravlja kao Federacija (koja, međutim, ima mnogo zajedničkih karakteristika sa trenutnim nefunkcionalnim ustavom). Nisam advokat ili pravnik da znam koja opcija bi bila najbolja, ali bi se nekako morao osigurati pravni kontinuitet suverene države BiH.
1990-ih, Amerikanci su se nadali Evropi “cjelovitoj i slobodnoj”. NATO intervencija u Bosni imala je za cilj da osigura da se nada ostvari na Balkanu. Ali Srbija uz rusku podršku odlučila je da čak ni Balkan neće biti cijeli i slobodan. Moskva i Beograd rade na tome da region podijele između autokratije i demokratije, ili barem da izazovu nestabilnost. RS, sjeverno Kosovo i crnogorski srpski regioni pokušavaju da se oljušte, uz ohrabrenje Rusije i Srbije. Ako uspiju, na kraju će biti apsorbovani u ono što predsjednik Srbije Vučić naziva „srpskim svetom“, poznatijim kao Velika Srbija. Ovo bi bio ozbiljan poraz liberalne demokratije i trijumf Vladimira Putina.
Ambicije za nezavisnost RS, teritorijalne aspiracije Srbije i ruski napori za destabilizaciju moraju se suprotstaviti. To neće biti teško, ako se uradi prije nego kasnije. Za to će biti potrebno nekoliko stotina vojnika u Brčkom, stroge sankcije, pravna domišljatost i zaustavljanje finansiranja RS. Vrijeme je da prestanemo sa glupostima.
