Jozo Pavković, dugogodišnji direktor i glavni urednik „Večernjeg lista“, izdanje za BiH, upravo je objavio knjigu „BIH ne BIH: Pitanje je SAD(A)“, u kojoj nudi prikaz mogućih rješenja za društveno-političku situaciju u BiH.

S Pavkovićem smo razgovarali o njegovoj knjizi, odnosima u BiH te razlozima zašto političke elite ne mogu naći konsenzus glede ključnih ustavnih i pravnih pitanja.

Građenje mostova

U prodaji je Vaša knjiga „BIH NE BIH: Pitanje je SAD(A)“. Šta su ključne ideje Vaše knjige?

- Knjiga je, zapravo, zbirka kolumni koje su ukoričene na 532 stranice i koje sam redovito objavljivao u „Večernjem listu“ protekle četiri godine i svojevrsni je nastavak moje prve knjige „Urednikov pečat“. Volio bih da nije bilo razloga za nastanak većine tih kolumni, jer u značajnoj mjeri su teme proizlazile iz problema koje stvaraju neuređenost ove države i nepostojanje unutarnjeg dogovora o budućnosti BiH.

I kroz kolumne sam nastojao graditi mostove među narodima i građanima. Nažalost, takve poruke zaglušuje zapaljiva retorika, za koju i mediji snose značajnu odgovornost. Jednostavno se iscrpljujemo na diskreditiranju drugih i drugačijih.

U najavi knjige navodi se da dajete prikaz mogućih rješenja trenutne zamršene društveno-političke situacije u BiH. Koja bi to, prema Vašem mišljenju, bila optimalna rješenja?

- Niz je tih rješenja, ali je ključno da se relaksiraju odnosi Bošnjaka i Hrvata. Uz angažman svih domaćih aktera, i to ne samo političkih, to se može postići. Ali, prije svega, iskrenošću, a ne prijevarama. Treba poštivati sve one specifičnosti BiH o tri konstitutivna naroda koje su, uostalom, i kroz povijest uvijek artikulirane, od ZAVNOBiH-a, do referendumskog pitanja za neovisnost BiH, do Dejtona.

Te specifičnosti višenacionalnog ustroja BiH ne treba gledati kao problem i manu, već kao prednost ovog društva i države. Nažalost, svjedoci smo da se u BiH nije odustalo od ratnih ciljeva i da se tri nacionalna koncepta međusobno sukobljavaju kako bi se ti cijevi i danas pokušali ostvariti. Po meni nerazumno, jer BiH je dovoljno široka za sve. Moramo stvoriti ambijent u kojem će se Bošnjak iz Jablanice radovati uspjehu Hrvata iz Gruda, i obratno. Naravno, isto mislim i za Srbe.

Ratni ciljevi

Šta su, prema Vašem mišljenju, ključni razlozi zbog kojih bh. političke elite iz sva tri naroda ne uspijevaju naći ni minimum zajedničkog rješenja za BiH?

- Razloge treba tražiti u nedovoljnoj iskrenosti i želji da se ostvare ciljevi iz rata. Želim vjerovati da je unutarnji dogovor moguć, ali i da nam je u tomu potrebna pomoć međunarodnih prijatelja. Uostalom, ja i u naslovu knjige sugeriram tu važnu ulogu Sjedinjenih Američkih Država. Današnja BiH je američki projekt i vjerujem da ga jedino uz američku pomoć možemo „popraviti“.

BiH je država s greškom zbog sustava i, kad se taj sustav promijeni, moći ćemo govoriti o stabilnoj i funkcionalnoj državi. Jer i najsposobniji političari svijeta bi u ovakvom sustavu bili jednako neefikasni. BiH vidim kao uspješnu državu u članstvu Europske unije i NATO saveza. Uvjeren sam da to nije utopija i da je ostvariv cilj uz dobru volju domaćih političara i pomoć naših međunarodnih prijatelja.

Od Hrvatske se vještački stvara neprijatelj države BiH i Bošnjaka

- Duboko sam uvjeren da se želi Hrvatsku ušutkati kako ne bi stala u zaštitu svojih sunarodnjaka u BiH. Od Hrvatske se vještački stvara neprijatelj države BiH i Bošnjaka kao naroda. Odgovorno tvrdim da BiH od Hrvatske u međunarodnim okvirima nema većeg prijatelja i zagovornika.

Ipak, nerealno je očekivati da Hrvatska nijemo promatra kako se majorizira Hrvate u BiH i pokušava ih se dekonstituirati ili svesti na nacionalnu manjinu. Za bh. Hrvate osiguranje legitimnog nacionalnog predstavljanja kroz izmjene Izbornog zakona je crta ispod koje se ne može ići - navodi Pavković.