Usvajanje je prilika da oni koji se nisu ostvarili u ulozi roditelja ljubav, pažnju i topli dom pruže djeci kojoj to nedostaje. To je težak proces, ali u BiH na to se često i predugo čeka.
DANAS SE OBILJEŽAVA
NAŠA TEMA
Trenutno imamo na spisku oko 220 zahtjeva, kazala Španjić
Oni zaslužuju porodično okruženje, ali stvari ne idu lako. Avaz
Usvajanje je prilika da oni koji se nisu ostvarili u ulozi roditelja ljubav, pažnju i topli dom pruže djeci kojoj to nedostaje. To je težak proces, ali u BiH na to se često i predugo čeka.
Zainteresirani zahtjev podnose Kantonalnom centru za socijalni rad u Sarajevu. Podnosioci mogu biti iz BiH, ali i iz cijelog svijeta.
Prema Porodičnom zakonu FBiH, usvojilac može biti osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje osobno opravdani razlozi, usvojilac može biti i osoba starija od 45 godina.
- Usvojenje se može zasnivati potpuno, i to djece uzrasta od 3 mjeseca do 10 godina, i nepotpuno, uzrasta do 18 godina - rekla nam je Silva Španjić, zaposlenica Centra.
Obradu podobnosti vrši Centar za socijalni rad. Stručni tim se sastoji od pedagoga, psihologa, socijalnog radnika, ljekara i pravnika. Oni vrše procjenu je li neko podoban za usvajanje.
- Kada potencijalni usvojilac prođe postupak procjene, stavljamo ga na spisak mogućih usvojilaca. Trenutno imamo na spisku oko 220 zahtjeva, ima tu i ljudi koji čekaju godinama, ali i novih - kazala je Španjić.
Za odlazak na usvajanje u neku stranu zemlju odobrenje daje federalni ministar socijalnog rada.
- Potrebno je dokazati da to dijete ne može biti usvojeno u BiH. To se dokazuje tako što svaki centar šalje informacije da nijedan usvojilac s njihovog spiska ne želi usvojiti dijete - pojasnila nam je Španjić.
Šanjić: Potrebno dokazati. A. Saračević
Kako je pokazala jedna revizija u Republici Srpskoj, primijećen je prilično neujednačen pristup centara prema potencijalnim usvojiteljima kada se pojavi dijete bez roditeljskog staranja koje ispunjava uvjete za usvojenje.
Trend je sve manjeg usvajanja, a razlozi za to mogu proizlaziti iz zakonske regulative, koja je, prema riječima zaposlenih u centrima za socijalni rad, ograničavajućeg karaktera.
Nemaju usvojitelji ,,pravo na usvojenje“, već svako dijete ima pravo da bude usvojeno. U dijetetovom najboljem interesu je da bude u porodice, a ne u institucijama.
Usvojioci su dužni upoznati dijete sa tim da je usvojeno najkasnije do njegove sedme godine, odnosno odmah nakon zasnivanja ako je usvojeno starije dijete.