DNEVNIK
Prošli mjesec sam nezakonito smijenjen s pozicije direktora Kantonalne agencije za privatizaciju, bilo je izuzetnih pritisaka...
Admir Čavalić. Arhiv
Danas sam u Banjoj Luci vodio seminar na temu „Liberalne ekonomske misli“. Riječ je o seminarima koje održavamo širom Bosne i Hercegovine već deset godina, s jednim ciljem, a to je promocija tržišnih ideja i vrijednosti. Duboko sam uvjeren da je to jedini način za dugoročni prosperitet. Posebno me raduje struktura banjalučkih učesnika. Uglavnom su to pravnici koji, u skladu s vlastitom profesijom, slabije razumiju ekonomske odnose, ali, s druge strane, nose potencijal da mijenjaju zakone. Jedan od njih planira u skorije vrijeme osnovati liberalnu stranku/partiju Republike Srpske.
Zajedno s kolegicom Aldinom Jahić, profesoricom filozofije, vraćam se za Tuzlu. Vrijeme brzo prolazi u putu jer su diskusije vrlo žive - teorija Džordana Petersona (Jordan Peterson) o muško-ženskim hijerarhijama, pozicijama moći i prosječnom dohotku pojedinačnih kategorija (ne/oženjen muškarac, ne/udata žena). Profesorica Jahić samouvjereno vlada materijom - moje je samo da prebacim raspravu na ekonomski teren. Nakratko postajemo svjesni puta kada dolazimo do kružnog toka u izgradnji kojim se rješava pitanje skretanja iz Doboja ka Tuzlanskom kantonu. Ometeni prašinom od radova, raspravu prebacujemo ka lokalnim temama: Je li je Doboj-Istok kulturološki bliži Doboju ili Gračanici?
Prošli mjesec sam nezakonito smijenjen s pozicije direktora Kantonalne agencije za privatizaciju. Bilo je izuzetnih pritisaka, od čega je najgori bio onaj kojim se blokiralo normalno finansiranje ove institucije, dokle god sam ja na njenom čelu. Klasičan primjer institucionalne blokade, koji bi se savršeno uklopio u narativ knjige „Zašto nacije propadaju“ Darona Ačemoglua (Acemoglua ) i Džejmsa Robinsona (James). To je, međutim, prošlost. Talebova antifragilnost me uči da na to gledam kao priliku da (politički i moralno) ojačam. Taleb komparira ovaj princip s mitološkim bićem Hidre - odsijecite glavu i izrastu dvije. Tako je i kod mene danas.
Danas sam s kolegom Omerom Berbićem posjetio dva tuzlanska naselja Mihatoviće i Bukinje. Strašno je u kakvim uvjetima žive pojedini građani Tuzle. Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla sam predložio da se građanima Mihatovića sedmično osigura cisterna s vodom. Gradsko vijeće je ovo usvojilo kao zaključak. Današnjim razgovorom s mještanima saznajemo da cisterna još nije došla niti da su obaviješteni u vezi s tim. U Bukinju vlada apsurd. Centralni park i zgrada Mjesne zajednice su devastirani zbog aktivnosti lokalne/kantonalne vlasti. Ovo je uništilo kulturni i sportski sadržaj u ovoj mjesnoj zajednici. Mještani su ogorčeni i zbog toga su nas zvali očekujući podršku. Kao i uvijek, nismo obećavali, već garantirali da ćemo ubuduće raditi da se ovo pitanje riješi. Političari obećavaju, ekonomisti garantiraju.
Danas sam, kao gradski vijećnik, dobio dva emaila u vezi s aktuelnim pitanjima u Tuzli. Jedan se odnosi na nepostojanje gradskog bazena za trenažne procese, dok je drugi uputio „Ženski marš“ u vezi s incidentom oko burkinija na Panonskim jezerima. Nejra Latić-Hulusić je istjerana iz jezera zbog toga. Za mene, kao ekonomistu, stvar je jasna - osnovni princip javnog dobra je da nema ekskluzivnosti; tri jezera su proglašena javnim dobrom, shodno tome, jezero poput gradskog parka mora biti inkluzivno (otvoreno) za sve. Ovo prenosimo brucošima. Meni je interesantniji ideološki aspekt ovog incidenta. Posmatram to kao sukob dvije ljevice: retrogradne i progresivne.
Udruženje „Multi“ koje vodim planira izdati nove naslove ove godine. Iskreno vjerujem u moć knjige. Kada je jednom pustite na tržište ili poklonite, nikada ne znate gdje će završiti. Većina je ne pročita na prvu, ali u našem narodu nije uobičajeno da se knjiga baca, već čuva. Sutra će je neko naći, pročitati i na osnovu njene baze donositi vlastite odluke za svoju/društvenu korist. Danas radim i finalne ispravke za draft verziju drugog Redovnog ekonomskog izvještaja Fondacije FNF, koji će uskoro biti dostupan za domaću javnost.
Petak je dan kada se bavim „repovima“. Danas imam dosta posla s administracijom. Moram izvaditi bunt dokumenata za male bliznakinje Ajlin i Alinu - one su razlog zašto sam u kontinuitetu sretan i u isto vrijeme nenaspavan posljednja dva mjeseca. Još gora stvar od čekanja u redu kako bi se izvadili papiri jeste spoznaja da je ovaj koncept u razvijenim ekonomijama davno prevaziđen i da se sve radi elektronski. Još gore od toga je to što znamo da to može i u našoj zemlji, a što je demonstrirala Porezna uprava FBiH sredinom prošle godine (e-mail/pošta). To je možda jedan od ličnih razloga zašto kolege Faruk Hadžić, Damir Bećirović i moja malenkos, non-stop upozoravamo na praktični značaj digitalne transformacije našeg društva. Vrijeme je novac i niko ne voli bez razloga čekati u redovima.
KO' DA SUTRA NE POSTOJI
NAKON NAJAVE PRIMIRJA
NA KIOSCIMA ŠIROM BIH
GRADSKO VIJEĆE