Učenjem Jasina i polaganjem cvijeća u selu Velji Lug kod Višegrada obilježena je 29. godišnjica zločina nad 65 njegovih stanovnika. Na dan kada je u jednom danu ubijeno 12 mještana zaseoka Ahmetspahići, među kojima deset žena i jedna beba, otkriveno je spomen – obilježje u koje su uklesana imena svih žrtava Veljeg Luga.

Jedna od preživjelih svjedokinja Almasa Ahmetspahić–Bešo sjeća se maglovitog jutra u kojem se najprije začula pucnjava, a potom vriska pogođenih.

Ubijali sve što su stigli

- Gledala sam kako mi ubijaju majku Raziju. Pokušala je pobjeći, ali sasjekao je rafalom po nogama i onda je prišao i pucao joj u čelo. Komšinicu je pogodio u leđa rasprskavajućim metkom i sve joj je bilo razvaljeno. Vidjela sam kako ljude pale u kući. Ubili su i malu Amelu, bebu od šest mjeseci, njenu majku i nenu. Ovdje je bila jedna kuća u kojoj su izgorjele dvije žene. Sakrila sam se i gledala kako ubijaju sve što su stigli. U tim momentima nisam bila ni svjesna da se to dešava, sve doživljavaš kao neki film. Tek kasnije je buđenje kad shvatiš da je sve izgorjelo i pobijeno – kaže Almasa.

Zahvaljujući njenom, ali i iskazima drugih svjedoka, za ovaj zločin Sud BiH je na 14 godina zatvora osudio policajca Bobana Šimšića iz Višegrada. Ostali zločinci ostaju nekažnjeni.

Safet Avdić živio je u ulici Šeće Karišika u Višegradu, a nakon ulaska Užičkog korpusa u grad mjesec i po se krio u krovu kuće. Odatle je gledao odvođenje supruge, a morao se rastati i od djece koja su otišla kod njegovih roditelja u Velji Lug.   

- Ovdje je pakao bio. Iz dvije kuće mog amidže ubijeno je 14 članova. Sedmero njih četnik je doveo odavde i ubio ih kod moje kuće u Višegradu, a onda su zapaljeni u kući Hilme Kasapovića. Od ovih 65 stradalih za polovinu se ne zna ništa. Muškarci su navodno odvedeni u kasarnu Uzamnica, a žene u hotel "Vilina vlas" i Višegrad - kaže Avdić, koji je jedini izlaz iz okupiranog grada imao u pravcu Srbije.

Sproveden u Užice

Sa jednim komšijom zarobljen je na teritoriji Bajine Bašte, pa je sproveden u Užice. Tek nakon pola godine uspio je stupiti u kontakt sa djecom, koja su u međuvremenu iz Višegrada konvojem Crvenog krsta prebačena u Olovo, te Kladanj i Tuzlu, pa u Austriju.

- U Veljem Lugu je ubijena i moja tetka, njena kćerka Mediha i beba Amela, koja je dobila ime po mojoj kćerki Ameli. Jako mi je teško jer ostali osumnjičeni, koji su se spominjali na suđenju Šimšiću, do danas nisu osuđeni. Nadam se da će Tužilaštvo BiH, kojem smo slali upit, procesuirati i ostale sudionike ovog zločina koji slobodno žive i šetaju Višegradom – kazala nam je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“.