Sveta misija – obred hadža u davna vremena u Mostaru je započinjala i završavala na hadžijskoj sofi u naselju Tekija, koja postoji i danas, ali odavno ne služi svrsi. Smještena u dvorištu dvospratnice, zaklonjena iza ogromnih zidova zgrada koje su u međuvremenu izgrađene u ovom dijelu Mostara, sofa stare Mostarce podsjeća na davna vremena.
Pored sofe nalazi se radionica Fadila Pandura. Davno još došao je na ideju o obnovi ovog važnog, a istovremeno zaboravljenog mjesta, podsjećajući da u Bosni i Hercegovini, prema saznanjima, danas ne postoji slična sofa, osim nevesinjske, koja je znatno manja od ove.
- Sedamdesetih godina prošlog vijeka ovdje je došla žena koja je obavila namaz. Kasnije je moja majka iz dijaloga s njom doznala da je riječ o mjestu koje je u prošlosti bilo hadžijska sofa sa koje se polazilo na hadž - kaže Pandur u razgovoru.
Sofa je inače bila iza metar visokog zida, a njezina površina bila je 144 kvadratna metra (dužina i širina po 12 metara).
- Danas su tu ustvari ostaci sofe. Mi smo davno došli na ideju da je obnovimo, međutim u institucijama nismo naišli na dobar prijem i na ljude koji bi imali volju da vratimo sofu - dodao je.
Ovo mjesto opisao je i Ibrahim Kajan, koji je u svojim zapisima naveo kako je Hasan Nametak tvrdio da je samo Mostar imao kolektivni ispraćaj hadžija u Meku sa posebnog mjesta, a na istom ih se kasnije i dočekivalo. Misija je, prema predanjima, završavala obavljanjem namaza na ovom mjestu.
Na ovom mjestu se, inače, klanjao namaz, nakon čega se sjedalo na konje i kretalo ka Mekki.