Ogorčenje zbog činjenice da ni 29 godina poslije zbog zločina nad njihovim najmilijim niko nije odgovarao, preživjeli stanovnici goraždanskog naselja Lozje i članovi porodica ubijenih civila nisu moglil sakriti. Više od 40 osoba je ubijeno u napadu koji je izveden 22. maja 1992. u ranim jutarnjim satima. Većina civila ubijena je u svojim kućama, a jedan broj zarobljenih ekshumiran je nakon rata sa tragovima najmonstruoznijeg iživljavanja poput zakucavanja eksera u lobanju. Preživjeli su samo rijetki koji su uspjeli pobjeći prema Drini i njenim koritom prema Goraždu, par kilometara uzvodno. Sanina Tabaković igrom slučaja je preživjela.
- Muž mi je bio teško ranjen i izašla sam prema Goraždu nekoliko dana ranije. Trebao je doći i babo da ga posjeti, ali desio se taj ponedeljak. Rano ujutro mama je došla sva mokra, poderana, okrznuta od metaka … Ubili su nevine ljude, među njima i mog baba Šahina Živojevića, koji nikad nikog nije uvrijedio. Ni do danas nismo našli ni jednu jedinu njegovu koščicu. Ovo je najstrašniji zločin u Goraždu koji nikad nije procesuiran, a još teže je što su ga počinile komšije. Ljudi koje smo gledali kako prije toga izvode stoku, nose hranu iz svojih kuća, govoreći da idu a kao ne znaju gdje će. Sve su znali i pripremili. – kaže Tabaković.
Predstavnici porodica, Udruženja logoraša Goražda i lokalnih vlasti pozvali su pravosudne organe da konačno procesuiraju odgovorne. Osim optužnice protiv Brane Petkovića koji je rukovodio i napadom na Lozje, nalogodavci i učesnici u ovom zločinu nikada nisu privedeni pravdi, pa su preživjeli tokom obilježavanja tužne godišnjice istakli i osmrtnicu Tužilaštvu BiH.
– Mora se otkriti potpuno istina, svi koji su naredili i izvršili ovaj zločin. Istina i pravda su temelj procesa koji je pred nama. Pozivam domaće pravosudne institucije da procesuiraju sve zločince. Nedopustivo je da se procesuiraju oni koji su branili Goražde, a niti jedan pripadnik agresorske vojske – poručio je Muhamed Hećo, predsjednik Udruženja logoraša Goražde.
Goraždanski muftija Remzija ef. Pitić kaže da su proljeća u BiH preteška zbog godišnjica zločina nad Bošnjacima. – Mi ćemo kazati da su stradali Bošnjaci, ali u Božijem redu stvari stradali su oni koji su ovo radili. U Božijem redu stvari ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je cijeli svijet poubijao – kaže Pitić.
Pred duše nevinih žrtava Lozja proučena je Fatiha, a delegacije su položile cvijeće na spomen-obilježje sa njihovim imenima.
Muftija Remzija ef. Pitić je dodao da Evropa i svijet “prodaju demokratiju” koja je namijenjena samo onima koji nisu muslimani i dozvoljava da nedjela ostaju nekažnjena. Pitić ističe kako nema pomirenja dok svako ne dobije ono što je zaslužio. - Bilo je ovo i u prvom, i u drugom svjetskom ratu. Ispraćali smo naše roditelje na onaj svijet, radili u istim fabrikama sa ubicama naših roditelja i morali šutjeti cijeli život. Ovo što se dogodilo u Lozju nije ništa novo. Na svijetu postoje dobri i zli ljudi i imaju politike i ideologije koje su samo zlo. I imaju ljudi koji stoljećima opravdavaju zlo zato što je njegov to učinio. Mi, kao posljednji Mohikanci u Evropi, a ima plemenitih ljudi u Evropi, i naših prijatelja jako puno, s njima želimo graditi pravdu u BiH i svuda drugdje. To je naš izbor i zahtjev naše civilizacije, kulture i vjere – istakao je muftija Pitić.
- Ima neki sud ovdje. Dobili smo prije koju godinu presudu da je rušenje Turhan Eminbegove džamije u Ustikolini zastarjelo. Da je predmet rušenja zastario. Da je 16 banjalučkih džamija proceduralno srušeno. Zašto? Zato što međunarodna zajednica ne da da je rušenje džamija ratni zločin. I sad neki Medžlis Ustikolina mora platiti sudske troškove zato što se žalio što mu je džamija srušena. U takvom mi društvu živimo, a i naši ljudi doprinose da je ono takvo - dodao je Pitić.
