Vozio Suljo novi bicikl i zapuca se u nekog mangupa. Ovaj ustane, opali mu šamarčinu i baci mu bicikl u jarak. Suljo tada zovne brata Muju da ga brani. Kaže Mujo mangupu: “Hajde ga još jednom takni, vidjet ćeš šta će ti biti.“ Mangup zatim Sulji opet zavali šamarčinu. Kaže mu na to Mujo: „E, hajde još jednom ako smiješ, vidjet ćeš šta će ti biti.“

Zakonito ponašanje

Mangup zvizne Sulji opet šamarčinu te baci i njega i bicikl u jarak. Izađe tako Suljo sav modar i blatnjav iz jarka i taman kad je Mujo opet htio zaprijetiti mangupu, veli mu Suljo: „Neka, brate, nemoj me više ti braniti!“

Ovaj vic najadekvatnije predstavlja odnos Milorada Dodika, Valentina Incka (Inzko) i Bosne i Hercegovine.

Dok Incko prijeti, Dodik udara šamare, a Bosna i Hercegovina sve je modrija.

Proteklih dana „kočijaš iz Laktaša“, kako Milorada Dodika opravdano nazivaju opozicioni poslanici u Narodnoj skupštini RS, bez imalo dvojbe prevazišao je sve civilizacijske mjere i norme te definitivno prekucao sve crvene linije demokratskog i zakonitog ponašanja.

Narodna skupština RS je odlučno odbacila zahtjev visokog predstavnika za poništavanje povelja dodijeljenih ratnim zločincima.

Uz salvu uvreda, Dodik je prijetećim tonom poručio OHR-u da će Republika Srpska donijeti svoje odluke ukoliko se visoki predstavnik u BiH usudi, u vezi s posljednjim zaključcima Narodne skupštine, upotrijebiti bilo kakve svoje ovlasti koje su, prema Dodikovom (netačnom) tumačenju, nezakonite.

- Ako Incko pokuša upotrijebiti bilo koje od svojih ovlasti, to će biti trenutak kada će RS donijeti svoje odluke, a tada mu neće pomoći ni Žozep Borelj (Josep Borrell), pa neka izvoli - poručio je Dodik Incku, direktno prijeteći i visokom predstavniku EU za vanjsku politiku Borelju!

U tom kontekstu, povampireni i pobjesnjeli Dodik nastavio je provocirati izjavama da Srbi mogu brzo mobilizirati Vojsku RS ako im to zatreba. Protokolarna saopćenja i deklarativne reakcije međunarodnih faktora, ali i potpuni muk domaćeg pravosuđa na ove očigledne i do sada najozbiljnije prijetnje miru u Bosni i Hercegovini, ostavljaju previše prostora za razne nedoumice i konfuzna tumačenja o tome šta ovo sve zapravo znači.

Postavlja se pitanje na koje OHR treba opravdano zabrinutim bh. građanima dati odgovor - šta je, zapravo, za njih crvena linija? Zašto dozvoljavaju podivljalom primitivcu i nasilniku, koji je potpuno izgubio kompas te koji iz dana u dan u političkom smislu sve više liči na presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, da na ovaj način prijeti miru i ismijava OHR, koji, prema Dejtonskom sporazumu, predstavlja vodeću organizaciju za civilni aspekt implementacije mira u Bosni i Hercegovini i koji se, prema Aneksu 10, proglašava konačnim autoritetom za tumačenje sporazuma. Dakle, nema Dodik nikakvo pravo da tumači bilo šta u vezi s odlukama OHR-a, već je to rezervirano i u isključivoj je nadležnosti visokog predstavnika.

Slabljenje BiH

Međunarodna zajednica, a posebno OHR, moraju shvatiti da svaki put, kada praznim „blefom“ nastoje disciplinirati Dodika, takvim postupcima doprinose slabljenju Bosne i Hercegovine, kao i njenih državnih institucija, što bh. separatistima ide u korist.

Incko treba da ili odlučno reagira, na što ima pravo, ili da proglasi kapitulaciju kako bi najbrojniji narod u ovoj zemlji, onaj narod koji nema rezervnu domovinu, znao na kakvom temelju stoji, a ne da živi u iluzijama i lažnom balonu međunarodnog ustavnog protekcionizma.

Bošnjačka, odnosno probosanska politika bi tada sigurno drugačije pristupila i možda bi krenula razmišljati i uzimati u obzir sve specifikume i višedimenzionalne okolnosti zbog kojih ova država nikad neće imati uređenje kakvo je u Njemačkoj ili SAD te bi na tim premisama pokušavala iznjedriti optimalno rješenje za dugoročnu stabilizaciju i normalizaciju. Jer, kad neuravnoteženi i neurotični Dodik digne barikade na entitetskoj granici, tada će već biti kasno!