Udruženje logoraša Žepče polaganjem cvijeća na Gornjomahalskim šehitlucima i simboličnim bacanjem cvijeća u rijeku Bosnu obilježilo je danas 27 godina od zatvaranja logora HVO-a u Žepču.

Zbog epidemije, u skladu sa preporukama nadležnih institucija obilježavanju je prisustvovao znatno manji broj bivših logoraša.

Učenjem Fatihe i Ja'sina odata je počast poginulim i umrlim žrtvama logora koji su svoje živote ostavili u kazamatima HVO-a formiranog u julu 1993.godine. Tokom devetomjesečnog zatočeništva, obavljajući teške poslove kopanja rovova na prvim borbenim linijama poginulo je ukupno 86 logaraša te na desetine teže i lakše ranjeno.

Logor HVO-a u Žepču od strane Međunarodnog crvenog križa zvanično je registrovan u septembru mjesecu 1993.godine. Procjenjuje se da su snage HVO-a u od 1. jula 1993. do 31.marta 1994. godine u hangarima, silosima preduzeća „Nove trgovine“ u Bistrici i Žepču, zgradama osnovnih škola u Žepču, Perkovićima i Ljubatovićima držale zatočena 4.673 Bošnjaka sa područja općina Žepče, Maglaja Zavidovića i Teslića. Iz Žepča preko teritorije koja je bila pod kontrolom vojske RS-a u ljeto 1993.godine iz logora Žepče u hercegovačke logore HVO-a deportovana su 543 Bošnjaka.

U obraćanju bivšim logorašima , glavni imam Medžlisa IZ Žepče Džafer ef. Gračić kazao je da je obaveza živih da se sjećaju, onoga što je bilo, ne da bi živjeli u prošlosti, nego da bi bolje organizovali svoju sadašnjost,kako bi doživjeli ljepšu budućnost.

- Veći zločin od samog zločina je zaboraviti zločin. Narod koji zaboravi svoju prošlost, nezaslužuje da ima i budućnost. Što nas bude više na ovakvim manifestacijama u toliko će biti manja šansa da nam se ponovi prošlost - kazao je Gračić.

Prije par mjeseci, predstavnici Centra za nenasilnu akciju (CNA) proveli su akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u Žepču. Ovom prilikom obilježene su četiri lokacije zatočenja žepačkih Bošnjaka. Obilježeni su objekt nekadašnjeg silosa, fiskulturne sale Osnovne škole u Žepču, zgrade osnovnih škola u selu Ljubatovići i u mjestu Perkovići.

Ni nakon 27 godina niko nije odgovarao za formiranje logora , zločine i torture nad logorašima i zatvaranje civilnog stanovništva. Udruženje Logoraša još uvijek ne zna za sudbinu porodica Kahriman, Tukić i bračnog para Kadire i Muhameda Šabić koji su u junu mjesecu 1993.godine odvedeni iz svojih stanova u žepački Lovački dom tadašnji zatvor HVO-a. Također, još se traga i za imamom Nedžibom Zgrčom.

U poslijeratnom periodu prema evidenciji udruženja umrlo je preko 400 bivših logoraša.