Knjiga „Ko će javiti UBIJEN NOVINAR“ autora Sakiba Smajlovića prevedena je i na italijanski jezik. Objavila ju je renomirana izdavačka kuća „Qudu Libri“ iz Bolonje, čime je potresna priča, koja sadrži sjećanja na novinara Kjašifa Smajlovića ubijenog 9. aprila 1992. u dopisništvu „Oslobođenja“ u Zvorniku, sada dostupna i čitaocima izvan BiH.
Međutim, u BiH su novinara, koji je do posljednjeg daha obavljao svoj časni poziv, mnogi zaboravili.
- „Požuri, Sele“, tako su oslovljavali Sevletu Ahmedinović, sekretaricu dopisništva „Oslobođenja“ u Tuzli, kojoj je diktirao svoj posljednji izvještaj. “Zvornik je napadnut. Ovo je moj posljednji izvještaj.” I bio je. Njegov pedesetogodišnji život ugašen je 9. aprila 1992. u 8 sati i 20 minuta - govori autor knjige, Kjašifov brat Sakib Smajlović, koji je također novinar.
Nagovarao je brata da ode iz Zvornika, jer su mnogi to već bili učinili, ali odgovorio mu je da je profesionalac i da to ne želi učiniti. Sakib je čekao da pronađe njegove posmrtne ostatke i da on, dženazom na Vlakovu 1. oktobra 2016., pronađe vječni smiraj.
Tek onda je objavio knjigu, koja je imala samo jednu promociju u julu 2017. godine u punoj sali Kulturnog centra u Srebrenici, Kjašifovom rodnom gradu. Sakib je zahvalan kolegama koji bi se njegovog brata sjetili prilikom godišnjice njegove smrti, tragali za njegovim posmrtnim ostacima, bilježili vijesti o ekshumaciji i identifikaciji posmrtnih ostataka…
- Hvala i onima koji nisu. Neka se stidi Kjašifovo i moje „Oslobođenje“, koje godinama ništa nije objavilo na godišnjicu njegove smrti. Kjašif čak nije ni spomenut u pompeznom, jubilarnom broju. Ali raduje me što je na Fakultetu političkih nauka, na Odsjeku žurnalistike, uvršteno jedno štivo o profesionalnom radu Kjašifa Smajlovića - ističe Smajlović.
Ime Kjašifa Smajlovića danas se ne spominje ni u Srebrenici ni Zvorniku, gdje je radio 25 godina. U maju 2017., priča Sakib, promocija njegove knjige bila je uvrštena u manifestaciju “Dani Kaimije” u Zvorniku, ali je potom izbačena iz programa i nije održana.
Zato je knjiga jedini podsjetnik da je u gradu na Drini nekada radio Kjašif i da je na svom radnom mjestu ubijen jedan zaboravljeni novinar.