Sutra se navršava sedma godišnjica velikih socijalno-ekonomskih protesta u BiH kada su desetine hiljada prevarenih građana, obespravljenih radnika, osiromašenih penzionera i mladih prvo u Tuzli, a potom i u drugim gradovima u zemlji, na ulicama ispoljile dio dvije decenije akumuliranog nezadovoljstva.

Zapaljene zgrade kantonalnih vlada

Demonstracije koje su počele 7. februara 2014. godine, kao socijalni bunt i odraz nezadovoljstva radom vlasti, nezaposlenošću, siromaštvom i nepravdom, prerasle su zatim u nerede, pri čemu su zapaljene zgrade kantonalnih vlada i dio zgrade Predsjedništva BiH.

Demonstracije koje su historijske i najvažniji društveni događaj u postdejtonskoj BiH odjeknule su širom Evrope, a nema međunarodnog zvaničnika koji od tada nije spomenuo demonstrante i njihove zahtjeve.

No, iako su građani prije sedam godina srušili vlade u četiri kantona – Sarajevskom, Unsko-sanskom, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom, te postavili pred vlasti na svim nivoima brojne zahtjeve, od tada do danas, skoro da se ništa nije promijenilo. Tada zapaljene zgrade i svrgnuta vlast, nagovještavale su dolazak nekih boljih vremena, ali su demonstracije ubrzo ugušene, a protestanti okarakterizirani huliganima.

Umjesto promijena, uslijedila je brutalna represija prema organizatorima demonstracija.

Protiv desetina građana, daleko od očiju javnosti, pokrenuti su i prekršajni postupci, s namjerom da se obeshrabri i onemogući bilo kakvo daljnje ispoljavanje građanske neposlušnosti ili nezadovoljstva.

Niko nije osuđen za nasilje

Uprkos tome što su vlasti odmah nakon gušenja protesta pokrenule niz montiranih političkih procesa, u kojima su pojedince optužili i za "terorizam", to sudovi nikada nisu potvrdili.

Činjenica da niko nije osuđen za nasilje, prema mnogima, govori da vlast želi sakriti stvarne vinovnike nereda i nasilja, a krivicu generalizirati i prebaciti na narod koji je ogorčen, gladan i prevaren na ulici samo tražio svoja prava.