Četvorica braće Halilović iz Goražda imaju devetero djece, od kojih je petero već napustilo ovaj grad jer u njemu nije moglo dobiti posao. 

Devetero djece Halilovića su visokoobrazovani mladi ljudi, stručnjaci potrebni Goraždu, među njima su i dobitnici najviših priznanja, ali sistem zapošljavanja rodbine i podobnih mlade tjera da zauvijek odu iz grada, za koji su bili spremni položiti i živote. 

Jedva preživjeli

- Od prvog dana smo stali u odbranu Goražda, neki smo i lakše ranjavani, ali preživjeli smo. U tom periodu rata i gladi imali smo malu djecu. Ja sam 17 puta išao na Grebak kako bih dva puta donio municiju za Goražde, a 15 puta brašno da mi porodica preživi. Bio je to put strave i užasa. Nagledao sam se leševa, nailazilo se na mine, gađali su nas - govori nam najmlađi od braće Osman Halilović. 

Sličnu sudbinu imali su Numan, Kasim, Nail i Osman, koji su branili grad, istovremeno tražeći način da im porodice ne umru od gladi. Osman se sjeća bitke u kojoj je bio jedan od samo trojice preživjelih pripadnika Specijalne jedinice MUP-a. Sedmorica njegovih saboraca su poginula.

- Vjerujte, travu smo djetetu davali, jelo je špinat koji sam sadio pored zgrade i tako je preživjela beba od tri mjeseca. Nerma je danas dobitnica dvije Zlatne značke na Fakultetu za sigurnosne studije u Sarajevu, doktor nauka, ali u Goraždu nije uspjela dobiti posao. Fakultet ju je pozvao i sada radi tamo. Svi smo uspjeli školovati djecu, od fakulteta, do magistra i doktora nauka, ali nijedno naše dijete u Goraždu nije uspjelo proći na konkursu - priča nam Osman. 

Prodati imovinu

Ako odu i ostali, kaže Osman, četiri porodice prinuđene su prodati imovinu koju su stjecali, u ratu odbranili.

- Kad se sjetim kako smo odbranili Goražde, kako smo djecu podigli bez hrane, vode, osnovnih uvjeta, u teška vremena ih školovali - nešto me jede unutra. Ljudi koji kupe 200-300 glasova odlučuju o mom djetetu koje je doktor nauka. To me boli - ističe Osman Halilović. 

Neko iz stranke

Svjestan je da mnogo porodica proživljava isto, mnoge su otišle, pa je ogorčen zbog činjenice da grad odbranjen u ratu, u miru propada zbog nepotizma i politike uhljebljavanja podobnih umjesto zapošljavanja stručnih i školovanih.  

- Gdje su oni bili kad su se ovdje duše dijelile, kad se borilo za svaki život, za svaku kuću i zgradu? Kad je Goražde trebalo da padne, dao sam ženi ručnu bombu, da im ne idu živi u ruke. Sad gledam ljude kako ih, iako nisu školovani, neko iz stranke postavi. Avion bi vozili, a samo su ga na slici vidjeli - kaže Halilović.