Među dobitnicima prestižne međunarodne nagrade "Šejh Hamed" za prevodilaštvo u 2019. godini bili su Esad Duraković i Mahmut Karalić. Ovu nagradu dobili su prvi s prostora bivše Jugoslavije.

Povodom smrti prof. Karalića, akademik Duraković napisao je tekst za „Avaz“, koji ovjavljujemo u cjelosti:

Skrušenost i znanost idu zajedno

-Nije mi poznato da je neko ovdje preveo s arapskog jezika gotovo cijelu biblioteku hadisa: prema mojim saznanjima, jedini na ovim prostorima učinio je to Mahmut Karalić, koji je preselio na ahiret.

Budući da je hadis, uz Kur'an, temelj svjetske religije islam, to znači da je Mahmut ef. Karalić u oblasti islamistike, a time i orijentalno-islamske kulture općenito, dao doprinos koji je jedva mjerljiv u cijelome velikom kulturalnom krugu.

To je ona vrsta opusa koja obilježava jedno vrijeme, čak epohu i jednu kulturu, jer, nakon ulaska takvog opusa u bilo koju kulturu ona više nije ista kao što je prije bila. Naučnici u svijetu prepoznali su vrijednost Karalićeva djela te su mu u Kataru dodijelili veliko priznanje 2018. godine.

Imao sam priliku sjediti s njim nakon dodjele toga priznanja i podsjetiti se (jer smo se poznavali gotovo od djetinjstva) Mahmutove staloženosti, naučničke smirenosti i dostojanstva kakvi mogu doći samo iz karaktera i uma istinskog naučnika.

Jer, skrušenost i znanost uvijek idu zajedno, osnažuju se i rastu u uzajamnim proporcijama.

Smrti naučnika su posebne

Smrti naučnika po mnogo čemu su posebne. Možda je žaljenje za preminulim naučnicima jače u širem krugu ljudi, ali njihova duša i njihov um ostaju s nama u njihovim djelima.  

Cijeli niz generacija će besjediti s njima posredstvom njihovih tekstova. Mahmut Karalić je pripadao toj vrsti ljudi: naučnik koji je bio optimalno usredsređen na afirmiranje najvećih vrijednosti našega svijeta zarad toga svijeta i zarad ahireta.

Djelo Mahmuta Karalića predstavlja opus, da parafraziram Rolanda Barthesa, koji irealizira autorov potpis, a njegovo djelo pretvara u svojevrsni mit.

Tako ne dopuštamo smrti da se dočepa onoga što nam je neizmjerno važno i što je zauvijek živo - napisao je akademik Duraković.