Na konferenciji za medije predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija najavio je da će podnijeti ostavku na ovo mjesto. Rezultat je to višemjesečnih pritisaka koji su vrhunac dostigli s aferom „Potkivanje 2“, odnosno snimkom na kojem Tegeltija, navodno, kolegici iz Vijeća Milijani Buhi obećava posao sutkinje u Okružnom sudu u Banjoj Luci za njenu sestru Sanju Čegar, nakon čega su i najviši međunarodni zvaničnici u BiH otvoreno zatražili njegov odlazak.
Iako je predsjednik VSTV-a sve vrijeme tvrdio da je riječ o montaži, iza koje direktno stoji OSA, sam odlazeći predsjednik VSTV-a dao je, kako smatra međunarodna zajednica, dovoljno povoda da sebe dovede u ovakvu poziciju.
Usto, Tegeltiji se prigovarao i onaj prvi, ništa manje kompromitirajući snimak, koji se tiče davanja mita, a tu su i optužbe za politička imenovanja sudija i tužilaca, zatim njegovo stalno isticanje da on predstavlja RS, privatno ponašanje koje ne priliči nosiocu takve funkcije, itd. No, ako i ostavimo Tegeltijin karakter po strani, javnost mora biti svjesna da je nedopustivo nelegalno snimanje, praćenje, upućivanje prijetećih poruka, čega je on, kako je svjedočio, bio žrtva proteklih mjeseci.
Drugo, vrlo važno pitanje koje valja postaviti jeste da, ako su već navedene optužbe dovoljan razlog da on podnese ostavku, šta je onda tek sa slučajevima kada jedan visoki zvaničnik pod istragom ili je zvanično optužen da svoju funkciju obavlja mimo zakona, tj. bez valjane školske spreme, te koristi resurse obavještajne službe za brutalan obračun s fizičkim licima, političkim rivalima SDA, ili učestvuje u nelegalnom imenovanju kadrova?
Naravno, u ovom konkretnom slučaju, riječ je o Osmanu Mehmedagiću, direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije koji se, kako sve govori, potpuno stavio u službu svog političkog pokrovitelja Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, i njegovog obračuna s političkim protivnicima.
No, za razliku od Tegeltije, ni nedostatak diplome i sakupljanje već jedne potvrđene i jedne očekivane optužnice protiv sebe Mehmedagiću (i njegovim pokroviteljima) nije dovoljan motiv da spasi barem i preostali gram časti, najprije sebi, zatim instituciji koju vodi, a nadasve državi BiH, i podnose ostavku. I, za razliku od Tegeltije, Mehmedagić ne trpi ni dio onih pritisaka i zahtjeva za povlačenje kojima je bio izložen predsjednik VSTV-a. Pojedini portali jučer su objavili nezvaničnu informaciju da je Izetbegoviću, iz međunarodnih krugova, rečeno da nema osnova da insistira na ponovnom imenovanju aktuelnog šefa Obavještajne službe.
Naravno, mnogi smatraju da nije upitno to da je Tegeltija dao dovoljno povoda da ne bude više na čelu ove ustanove, što potvrđuju i relevantne međunarodne institucije. Ali, ako ćemo se pridržavati evropskih standarda i čuvati integritet državnih institucija, onda se mora i politički pravedno postupiti i u drugim slučajevima, gdje je situacija, barem kada su optužbe za nezakonitost u pitanju, mnogo čistija.