Za mnoge stvari u našim istorijskim okolnostima već je kasno da se popravljaju i liječe.

Ako bi ikakve koristi moglo biti od pokušaja da se nešto u nečemu popravi, onda bi našem običnom čovjeku vrijedilo pokazati kako ga trajno obmanjuju i varaju govoreći mu o „zavađenim narodima“, o kolektivnoj mržnji i sličnim apstrakcijama iz nemjerljive i neuhvatljive sfere kolektivne osjećajnosti.

Kolektivna osjećanja

Kolektivna osjećanja nikada nisu izvorna, samorodna, nego uvijek producirana političkom voljom upravljačkih OLIGARHIJA. 

Da bi se u običnom prostom čovjeku proizveo poriv i sposobnost da iz čista mira ubija svoje komšije, na tome se moralo dugo raditi, planskom, dugoročnom indoktrinacijom (toksinacijom = trovanjem) barem nekoliko decenija.

- Mi, stariji, pamtimo veoma dobro kakav su doprinos buđenju krvoločnosti u čovjeku dali metropolski mediji u vremenu 1970-1990. - Kad novinarka državnog TV servisa (M. B.) pred urednički mikrofon i kamere glavnog TV Dnevnika stavi dječju lobanju i kaže: “Evo šta ...(tuitu) rade od naše dječice...” - što je naravno bila morbidna izmišljotina, potrebna za proizvodnju budućeg rata - prestaje biti moguće vjerovati i govoriti o “mržnji” kao o samorodnom, prirodnom, dugotrajnom kolektivnom osjećanju bilo koje društvene grupacije.

Ljudsko djelovanje

Ni Dobro ni Zlo nisu pojave date “same po sebi”, nego uvijek rezultat/posljedica ljudskog djelovanja. Ko to ne razumije, ništa ne razumije.