Petnaestogodišnji Mirel Tajić iz Bosanske Gradiške još od ranog djetinjstva bori se s posljedicama nemilosrdnog meningitisa, ali ih upornim bavljenjem sportom i školskim obavezama ipak stavlja u drugi plan.
Od druge godine života brigu o ovom dječaku vode dedo Mirsad i nana Behija.
Mirel je zaljubljenik u stoni tenis, a na jednom turniru u Donjim Podgradcima spazio ga je Jovica Šormaz, trener u stonoteniskom klubu osoba s invaliditetom „Vrbas“ iz Banje Luke.
- Prišao mi je i upitao me želim li da sarađujemo. Dao sam mu broj telefona dede Mirsada – govori Mirel.
Mirsad Tajić, nekada poznati zanatlija, tapetar, vrijedan je i dobar čovjek. Sada na ulazu u zelenu pijacu u Bosanskoj Gradišci prodaje galanteriju od drveta.
- Mirel je kao mali imao meningitis i posljedica toga je problem koji ima s nogom. Veoma je inteligentan i ozbiljan. Potvrdila nam je to i njegova razrednica i preporučila da s njim pojačano radimo. Odlučni smo da završi školu i da se bavi sportom. Srce mi je na mjestu kad vidim da izrasta u dobrog čovjeka i sportistu - kaže Mirsad Tajić.
Trener Šormaz navodi kako u Mirelovom slučaju sport pokazuje svoje prave dimenzije i pozitivne učinke na mladog čovjeka.
- Mirel svakodnevno do Banje Luke i nazad prijeđe po 120 kilometara. Popravio je ocjene u školi, uklopio se u ekipu, uvjeren sam da će dogurati i do državne reprezentacije. Glavni cilj je da bude dobar čovjek, društveno koristan, a svakako i uspješan sportista - ističe Šormaz.
Mirel je, nakon što se počeo baviti sportom, u Srednjoj tehničkoj školi popravio slabe ocjene s polugodišta i na kraju je razred završio vrlodobrim uspjehom.
U avgustu Mirel s ekipom putuje na kamp u Kanjižu, gdje će učestvovati na turniru. Sport ga je, kako kaže, preporodio, podigao s dna.
- Nekada su me zbog mog problema izbjegavali u društvu, a danas me svi prihvataju kao sportistu. Dokazat ću svima, prvenstveno dedi i nani, da mogu još više i da nisu džaba vjerovali u mene – poručio je ovaj mladi sportista.
