Na jučerašnji dan prije pet godina papa Franjo posjetio je Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Povodom toga za „Sedmicu“ tekst piše prof. dr. Franjo Topić, teolog i počasni član HKD-a „Napredak“. 

- Papa Franjo je na današnji dan prije pet godina posjetio Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo. S obzirom na to da je čovjek biće zaborava, ovo je prilika da se prisjetimo nekih njegovih riječi izrečenih u Sarajevu koje vrijede i danas.

Uspješna posjeta

Prema svojoj ideji da se Crkva treba prvenstveno brinuti o siromašnima, o malenima i o periferiji, papa Franjo je prvo posjetio Albaniju, koja je bila i službeno proglašena od predsjednika Envera Hodže ateističkom zemljom. Tamo je vjera jedva i preživjela komunistički i ateistički sustav, čije se posljedice vide i danas. Zatim je htio 2014. posjetiti BiH, prigodom stoljetnice Prvog svjetskog rata. Posjet je odgođen jer su izbili socijalni protesti u Sarajevu i u nekim drugim gradovima. Posjetom BiH 6. lipnja 2015. htio je izraziti svoju ljubav prema mjesnoj Crkvi i BiH, ali i opredjeljenje za mir. U Sarajevu je de facto ubojstvom prestolonasljednika Ferdinanda od Gavrila Principa započeo 1914. veliki rat. Za ovaj kontekst je važno kazati da se nakon 2. svjetskog rata dogodio i zadnji rat (1991.-1995.), stoga je BiH i Sarajevo povlašteno mjesto za mirotvorne ideje.

Posjet je, unatoč nekih sumnji, bio uspješan. Stadion „Koševo“ bio je prepun s oko 70.000 vjernika, bilo je puno biskupa i svećenika. Vlast i mediji, kao i pripadnici drugih vjera, srdačno su dočekali Papu mirotvorca. Mnoge radnje su bile zatvorene, mnogi ljudi nisu se mogli kretati, ali nitko se nije bunio. Kao i moto Papina cjelokupnog posjeta i posebno propovijed je bila obilježena evanđeoskom idejom: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Važno je da je rekao da je mir djelo pravde. Uz ideju mirotvorstva Papa je promicao ekumenizam i međureligijski dijalog i susreo se s liderima tradicionalnih bh. vjerskih zajednica: židovskom, pravoslavnom i islamskom. Znakovito je kako papa Franjo snažno promiče ove ideje, iako se ne bi očekivalo s obzirom na to da dolazi iz Argentine, praktično čisto katoličke zemlje.

BiH u kojoj žive katolici, pravoslavni, muslimani, Židovi i drugi je locus theologicus (teološko mjesto) za ekumenizam i međureligijski dijalog. Ne treba se umoriti i ponavljati da ova zemlja ima misiju na području ekumenizma i dijaloga. To je teška misija i teška zadaća, ali je zadaća za sve prave vjernike, a i za sve ljude bez obzira koliko to teško izgledalo. To je prednost, ali i teret BiH, jer većina ljudi su po naravi fundamentalisti. Većina ljudi bi voljela etnički, vjerski, jezički, rasno i u svakom drugom smislu „čiste zemlje“. Za to su neki promicali ideju „etničkog čišćenja“, a bilo bi bolje promicati ideju „etičkog čišćenja“.

Može biti donekle i razumljivo da ljudi žele apsolutnu istost i čistost, jer je jednostavnije, ali je to nerealno, neprirodno i nebožanski. Tko to želi biti nerealan, neprirodan i nebožanski? A istost vodi u brisanje svih razlika, na koncu u brisanje osobnosti i osoba. Tko želi da bude izbrisan kao osoba? To je bitna ideja svih totalitarizama koji bi željeli uništiti sve razlike i da imaju „čistu rasu“, čistu zemlju itd. Neki tvrde da je ekumenizam i dijalog nemoguća misija, a u svem životu nužan je dijalog: u obitelji, na radnom mjestu, u društvu i uopće u cijelom životu.

"Neki autori i neki političari stalno insistiraju na „etnički čistim“ idejama, čime se zagađuje i opterećuje ova mala, ali lijepa zemlja. Često se ponavlja da neće živjeti s drugima, pa je nekima razlog da sele iz BiH. I onda dođu u Njemačku, gdje moraju živjeti, osim s ovdašnjim susjedima, također s Nijemcima, Turcima, Afganistancima, Pakistancima, Ukrajincima, Poljacima itd. Ovdje ne mogu s dva naroda, a u Njemačkoj mogu s petnaest naroda, plus ova dva ovdašnja naroda. Nedavni suvišni i nepotrebni skupovi oko tzv. blajburške mise u Sarajevu stvorili su kod nekih ljudi ružne osjećaje i pobudili niske strasti te doveli do osjećaja ugroženosti Hrvata. Ali je izgledalo po nekim prezentacijama i u nekim medijima kao da je to većina Sarajlija. Toliko se moglo naći u bilo kojem većem gradu. No, ipak su nanijeli znatnu štetu, posebno Katoličkoj crkvi, koja je toliko učinila i čini za BiH.

Onda su neki dirigirani analitičari to kvalificirali kao da su ovdje posebne napetosti, i time potvrđivali svoje teze da je BiH „nemoguća država“. A kao da nema problema u Njemačkoj, primjerice problemi sa strankom Alternativa za Njemačku, s migrantima ili sad što vidimo u Americi demonstracije protiv rasne diskriminacije sve do upotrebe oružja. Ili višemjesečne i nasilne demonstracije u Srbiji, pa „žuti prsluci“ u Francuskoj i tako redom. 

To ne treba uzeti kao jeftino tješenje, nego samo nas treba činiti što realnijima u ocjeni stanja u BiH i svijetu. Naravno ne treba se zaboraviti da postoje zli ljudi i šejtan koji se protive miru, suživotu i svemu Dobrom.

Odgovornost i zauzetost

Papa Franjo je upravo u Sarajevu ustvrdio: „To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi 'u dijelovima' te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima“. Papa je svjestan da postoje neki koji namjerno stvaraju i izazivaju napetosti i nerede, „posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje“. Stoga je sve pozvao na odgovornost i zauzetost da budu mirotvorci, jer će se „sinovima Božjim zvati“. Ima li ljepšeg imena i ljepše časti nego biti „sin Božji“! 

Vrativši se u Rim, papa Franjo je ovako sažeo cilj svoga hodočašća: „Sada je (u BiH, op. F. T.) u tijeku lijepi proces pomirenja i prije svega sam zbog toga išao tamo: kako bih podupro miran suživot različitih naroda; to je naporan, težak, ali i moguć put!“

Nova epoha s prvim Južnoamerikancem

Papa Franjo je izabran za rimskog biskupa i time za poglavara Katoličke crkve 13. ožujka 2013. godine.

Argentinski kardinal Juraj Bergoljo (Jorge Bergoglio), inače dijete doseljenih talijanskih roditelja, je prvi papa iz Južne Amerike, čime se otvorila nova epoha u povijesti papa. a i Katoličke crkve.