U Danskoj je iz štampe izašla knjiga „Duften af petichor“ (Miris suhe zemlje poslije prve kiše) mladog autora Dine Čopelja, Trebinjca s danskom adresom.

Knjiga je za samo dva mjeseca pobrala najbolje kritike i čitalaca i stručne javnosti i postala hit online knjižara širom Danske.

Neraskidive veze

S urođenim šarmom, tipičnim hercegovačkim smislom za humor, pa i onaj takozvani crni, neraskidivo vezan za svoje korijene, ali i sudbinu progona koju je doživio kao dječak, Čopelj kroz likove prognanika Smaje i njegove porodice te Danaca Mogensa, Bjarnea i drugih piše o svakodnevici u ovoj skandinavskoj zemlji.

- Ja sam od onih koji, gdje god da žive, ne žele niti hoće bježati od svojih korijena, svog djetinjstva, od strahova progona, ratne tragedije naroda kome pripada, od čežnje za svakim kamenom, svakim stablom drveta rodnog grada, a što je, jednostavno, utkano u mom sadašnjem životu. Moja knjiga je priča o sadašnjem životu u Danskoj, u kojoj se, kroz razne dogodovštine, prepliću agresija na BiH, etničko čišćenje Bošnjaka Trebinja, logori, prijedorske „bijele trake“, genocid u Srebrenici. To je priča o životu koji je živjela i živi moja generacija - kaže ovaj mladi autor.

Dino Čopelj imao je nepunih 17 godina kada se, kao i mnogi njegovi trebinjski sugrađani, s roditeljima i bratom 1993. godine, nakon izbjegličkih kampova u Crnoj Gori, strahova zbog prelaska granica „vozom smrti“ od Bara do Kraljeva, raznih prognaničkih poniženja, obreo u Danskoj, gdje je, kako navodi, svoje najosjetljivije, tinejdžerske godine, također, proveo u izbjegličkim kampovima.

Vjera u ljubav

- Izbjeglištvo nije ubilo moju želju za čitanjem, školovanjem, naprotiv. Volio sam čitati, razgovarati s ljudima koji bi me inspirirali, vraćajući mi vjeru u ljubav i dobrotu. I danas su različiti ljudi i njihove sudbine moja velika inspiracija. Ovdje su me proglasili piscem, a da toga, možda, i nisam svjestan - navodi Čopelj.

Posveta roditeljima

Čopelj živi u gradu Arhusu, u Danskoj. Završio je fakultet državne uprave i trenutno radi kao menadžer u gradonačelnikovom odjelu općine Arhus. Inače, svoj prvi roman posvetio je roditeljima i bratu, ali i svim drugim roditeljima generacije djece koja su svoje odrastanje, kaže, provela u izbjegličkim kampovima.