Bećir i Zahida Nukić iz sela Hodinići u Kuli Fazlagića u Gacku 65 godina su u braku, a, kako su nam rekli, isto toliko ramazana su prepostili i sretnih Bajrama dočekali.

Nukići imaju dvojicu sinova, četvero unučadi i praunuku. Jedan sin im je, nažalost, poginuo u minulom ratu.

Deseta u kući

- Postila sam i prije udaje. Sjećam se da sam se mrsila kada topovi zapucaju. Ja sam ti od Džanka i bila nam je kuća prava muslimanska, a Bećirovi su kuća musafirska i hodžinska - prisjeća se Zahida i dodaje da je ona bila deseta u kući kada se udala, da je zatekla i djevera i njegovu suprugu, djecu, svekra svekrvu, te da su se bavili stočarstvom i poljoprivredom, ali da je njen Bećir išao i na državni posao.

Bećir je jedno vrijeme bio tehničar, išao, kaže Zahida, po šumi, pa je napustio posao. Zaposlio se nakon toga u Termoelektrani, a Zahida je uvijek bila oko kuće, brinula se o ovcama i kravama, kupila kajmak, sadila zelen...

To ih je, misli, i održalo. Njoj su 82, a Bećir ima 90 godina.

- Pravo da ti kažem, nisam mislila da ću moći izdržati prepostiti cijeli ramazan, imam visok pritisak. Eto, hvala dragom Bogu, uspjela sam i ne mogu se požaliti - kaže Zahida.

I Bećir dodaje da nije bilo teško.

- Mi smo stari i ne jedemo mnogo. Pomalo založimo navečer kada krenemo leći. Ne ustajemo na sehur. Zdravlje me još dobro služi, ako ne računamo astmu, koja me guši u proljeće - ističe Bećir.

Nukići kažu da im je ovaj ramazan, zbog koronavirusa, bio drugačiji.

- Obojica sinova nam žive u Mostaru, jedan radi u Dubrovniku. Ne znam hoće li nam doći. Jednom je došao i 14 dana bio zatvoren u kući, policija ga po dva puta obilazila. Ne znamo hoće li nas sad iznenaditi. Nadamo se sinu, nevjesti i unučadima iz Mostara - govori Zahida.

Neće faliti

Kad smo ih posjetili, Zahida je već pripremala polako sve za bajramsku trpezu.

- Ja ću obavezno napraviti baklavu, hurmašice, sirnicu, sarmu… Ma neće faliti ničega - kaže Zahida.

Ne krije da žali za nekadašnjim vremenima. Puno se više družilo, više slavilo. Postilo je, kaže Zahida, i muško i žensko, ljudi su se družili, išli na sijela.

25 tepsija baklava

Kad su se vjenčali, sjeća se Zahida, dobili su dvadeset i pet tepsija baklava.

- Kula ti je prije bila puna mladosti i život. Igralo se, pjevalo, a na Bajram se išlo od kuće do kuće da se čestita - dodaje.