U Aleji mladosti i na tuzlanskoj Kapiji obilježena je 25. godišnjica stravičnog masakra kojeg su pripadnici Vojske RS počinili 25. maja 1995. godine. Od granate ispaljene sa njihovih položaja na Ozrenu ubijena je 71 osoba dok je više od stotinu teže ili lakše ranjeno.

Dvije i pol decenije kasnije dan godišnjice najveće tuzlanske rane je prepun simbolike. Otvoren je Memorijalni centar, Bajram, Dan šehida...

- Ranije sam tvrdio, a sada sam ubjeđen. Onaj ko izgubi dijete, njemu vrijeme ne liječi rane. Možda bi nam malo, sasvim malo lakše bilo da su zločinci osuđeni. I ovaj jedan što je osuđen, on nije pobjegao, on je pušten da ode. Pustio ga je Sud BiH, a očito da je i politika u sve to umiješala svoje prste – kaže Hilmo Bučuk, otac ubijene Lejle.

Esma Slijepčević je na Kapiji ostala bez sina Asima. Od tada njen život kao da je stao...

-Nisam dobro ovih dana. Prvo je otvoren Memorijalni centar, pa je 23. maja bio njegov rođedan, jučer Bajram, a danas 25. godišnjica. Sjećam se tog dana. Moj sin se spremao na fakultet, a kasnije je htio s drugom izaći napolje. Opirala sam se tome, ali sam mu na kraju popustila. Nikada se više nije vratio – kaže Esma Slijepčević.

Nedim Rekić je bio nadareni fudbaler. Imao je angažman u Austriji, ali je karijeru završio u Slobodi. Ubijen je 25. maja.

-Njega je nešto vuklo da se vrati iz Austrije. Došao je 15. maja 1992. godine, a onda je nastavio igrati za Slobodu. Svi koji su ga poznavali znaju kako je bio pedantan. Meni je svaki dan kao godina – kaže njegova majka Vahida Rekić.

U Aleji mladosti su mnogobrojne delegacije položili vijence i cvijeće te odali počast nevinim žrtvama velikosrpskog zločina. Također i na Kapiji, mjestu stradanja tuzlanske mladosti, položeni su vijenci i cvijeće, a u 20:55 će se oglasiti sirene.

Ubijena tuzlanska mladost

Suzan Abdulismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ivana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak Ćiro, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Dušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasečić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović, Elvira Hurić, Almir Jahić, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin Ramić, Nedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihada Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Aim Slijepčević, Savo Stjepanović, Jelena Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković i Adnan Zaimović. 

Đukić u Beogradu

Prosječna starost mučki ubijene tuzlanske mladosti iznosila je 23 godinu, a najmlađa žrtva bio je trogodišnji Sandro Kalesić, koji je poginuo na godišnjicu braka svojih roditelja. Pred Sudom BiH osuđen je Novak Đukić, komandant Taktičke grupe Ozren, koji je naredio artiljerijsko gađanje Tuzle. Đukić je najprije osuđen na 25 godina zatvora. Ustavni sud BiH je zbog pogrešne primjene zakona 2014. godine ukinuo presudu Đukiću, a on je u junu 2014. godine osuđen na 20 godina zatvora. Kaznu nikada nije odslužio, a iz Beograda javno negira zločin i vrijeđa žrtve i njihove najmilije.