U Aleji mladosti i na tuzlanskoj Kapiji obilježena je 25. godišnjica stravičnog masakra kojeg su pripadnici Vojske RS počinili 25. maja 1995. godine. Od granate ispaljene sa njihovih položaja na Ozrenu ubijena je 71 osoba dok je više od stotinu teže ili lakše ranjeno.
Dvije i pol decenije kasnije dan godišnjice najveće tuzlanske rane je prepun simbolike. Otvoren je Memorijalni centar, Bajram, Dan šehida...
- Ranije sam tvrdio, a sada sam ubjeđen. Onaj ko izgubi dijete, njemu vrijeme ne liječi rane. Možda bi nam malo, sasvim malo lakše bilo da su zločinci osuđeni. I ovaj jedan što je osuđen, on nije pobjegao, on je pušten da ode. Pustio ga je Sud BiH, a očito da je i politika u sve to umiješala svoje prste – kaže Hilmo Bučuk, otac ubijene Lejle.
Esma Slijepčević je na Kapiji ostala bez sina Asima. Od tada njen život kao da je stao...
-Nisam dobro ovih dana. Prvo je otvoren Memorijalni centar, pa je 23. maja bio njegov rođedan, jučer Bajram, a danas 25. godišnjica. Sjećam se tog dana. Moj sin se spremao na fakultet, a kasnije je htio s drugom izaći napolje. Opirala sam se tome, ali sam mu na kraju popustila. Nikada se više nije vratio – kaže Esma Slijepčević.
Nedim Rekić je bio nadareni fudbaler. Imao je angažman u Austriji, ali je karijeru završio u Slobodi. Ubijen je 25. maja.
-Njega je nešto vuklo da se vrati iz Austrije. Došao je 15. maja 1992. godine, a onda je nastavio igrati za Slobodu. Svi koji su ga poznavali znaju kako je bio pedantan. Meni je svaki dan kao godina – kaže njegova majka Vahida Rekić.
U Aleji mladosti su mnogobrojne delegacije položili vijence i cvijeće te odali počast nevinim žrtvama velikosrpskog zločina. Također i na Kapiji, mjestu stradanja tuzlanske mladosti, položeni su vijenci i cvijeće, a u 20:55 će se oglasiti sirene.
