Supružnici Zumra (67) i Salih Delić (82) iz planinskog sela Luka, koje je 50 kilometara udaljeno od Srebrenice, ovaj ramazan provode najviše u kući. Sa sjetom se prisjećaju nekadašnjih mubarek mjeseci, posebno onih iz svoje mladosti i prvih bračnih godina, a ovaj ramazan, kako kažu, za njih je nekako tužan i neobičan bez iftarskih druženja i klanjanja teravije u džamiji.   

Puste džamije

- Od prije dvije godine, zahvaljujući Medžlisu Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica, teravije se tokom ramazana klanjaju i organiziraju se zajednički iftari u obnovljenoj džamiji u Luci. Poseban je osjećaj kad se oglasi ezan s munare i upale se kandilji koji označavaju početak iftara. Protekle dvije godine tokom ramazana smo u džamiji mogli klanjati i sve dnevne namaze, ali ove godine zbog koronavirusa uskraćena nam je ta ramazanska draž - s tugom govori Salih.  

Delići kažu da je teško i tužno u mubarek mjesecu gledati puste džamije, s ezanima i kandiljima, a niko u njih ne ulazi. Ali, opet, malo je lakše nakon ublažavanja mjera, jer su dočekali da barem posljednju sedmicu ramazana Salih ode na dvije džume, a u džamiji će klanjati i bajram-namaz.

Kućna sijela

Kažu i da se ramazani sada dosta razlikuju od onih prijašnjih. Namazi u prepunim džamijama, druženja nakon teravih-namaza, kućna sijela do sehura, mubarek mjesec činili su još ljepšim i bogatijim.  

Pješke na teraviju

Zumra i Salih su sve do ovog ramazana na teravije išli u svoju mjesnu džamiju. Iako je ona od njihove kuće udaljena pet kilometara, pješke po lijepom i lošem vremenu, svijetleći put baterijskom lampom, redovno su išli na teravije, a nakon toga kod komšija na sijela. 

Ovog ramazana to im nedostaje jer teravije klanjaju u svojoj kući, a zbog policijskog sata nema ni ramazanskih sijela.