Stjepan Kljuić, ratni član Predsjedništva RBiH, otvoreno je govorio za "Avaz" o obilježavanju 28. godišnjice odbrane Sarajeva i dešavanjima u Dobrovoljačkoj ulici. Podijelio je sjećanja na 2. i 3. maj i priznao da je ponosan što je bio učesnik toga i dao doprinos.
- Moram reći da je to bilo presudno u odbrani Sarajeva. Tada su potpuno otvorene karte, jer agresor više nije krio svoje namjere. Što je najvažnije, narod Sarajeva se osvijestio tada. Iako je cijelog četvrtog mjeseca bilo ubistava, napada, nekako se nije mogao razviti taj odbrambeni osjećaj. Svi su mislili, to su incidenti, proći će – izjavio je Kljuić.
On smatra da je to što se desilo 2. i 3. maja pokazalo otvorenu sliku i svijet se trgnuo.
- To je jedan poduhvat koji bi trebao da se obilježava svečano. Jučer u gradu gledam, nigdje ništa nema. Sve se zaboravlja, mladi ljudi nemaju ni kroz sistem obrazovanja nikakvu edukaciju o tome – rekao je.
Nakon 3. maja 1992., Bosna i Hercegovina imala je sreću da postane članica Ujedinjenih naroda.
- To je bilo veoma delikatna situacija, Hrvatska i Slovenija su svojim diplomatskim kanalima dobili podršku većine zemalja, da se na zasjedanju 22. maja prime u Ujedinjene narode. Međutim, za Bosnu to nije bilo sigurno. Onda smo mi, nas nekoliko ljudi, vršili veliki pritisak i molbe. Neki su i klečali pred svjetskim diplomatima da Bosna uđe u kompletu s Hrvatskom i Slovenijom. Kasnije se to i dogodilo. Ko zna šta bi bilo poslije da se to nije dogodilo – prisjetio se Kljuić.
Narod je doživio šok kada mu je JNA, kojoj je služio veliki broj oficira koji su radili u JNA, koji su joj služili, sada odjednom postala prvi neprijatelj tom narodu. Otkriven je veliki broj pojedinaca koji su imali arsenale oružja.
- Sve je to bilo šokantno za grad, ali Sarajevo je pobijedilo u smislu da je narod osviješten i da su se javili mladi ljudi koji su imali ideale, taj nacionalni naboj, državni naboj. I, odjednom, ti momci hoće da se bore, oni su u patikama, nemaju nikakvog vojnog iskustva, nemaju tehnike. To je bilo svjetsko čudo i svijet je to tako i označio. Međutim, nažalost, rezultat nakon 28 godina je veoma porazan. Mene boli duša za onim mladim ljudima koji su sa pjesmom i idealima otišli i dali svoje živote. Tako da danas, pravo da vam kažem, ne vjerujem da bi mnogi od njih dali život za ono što mi imamo danas. To je tragično. A, što je najžalosnije, ta tragedije šutnje o tim događajima i tim ljudima se nastavlja. Onaj ko ne drži do svoje tradicije i onih koji su dali život za slobodu, nema nikakve perspektive. Nakon 28 godina, iznevjerene su nade i zaboravljene duše. Bosnu neće niko dirati, neće Zapad dati da se ona podijeli. Ali, neće biti života, nema napretka, mladi ljudi nemaju strpljenja da čekaju – rekao je Kljuić.
